Riječ je zapravo o projektu serije dokumentaraca o najvećim svjetskim suparništvima, a osim Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine slični projekti snimat će se i u Argentini, Engleskoj, Škotskoj te u brojnim drugim zemljama.
Glavni čovjek cijelog projekta je Federico Ardiles (31). Riječ je o sinu Osvalda Ardilesa, argentinskog trenera koji je potkraj devedesetih godina bio šef struke u tadašnjoj Croatiji. Već pet godina Federico radi za spomenutu englesku produkcijsku kuću. Očev nogometni gen nije naslijedio.
Nisam igrao nogomet
- Ha-ha, igrao sam nogomet amaterski, ali nije me nikad posebno zanimao – počeo je Ardiles mlađi te nam otkrio osnovnu zamisao dokumentarnog filma.
– Napravit ćemo niz razgovora s najpoznatijim osobama vezanim uz nogomet s ovih prostora. A zanima nas razdoblje s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina. Intervjuirat ćemo i Slavena Bilića, Vlatka Markovića, Roberta Prosinečkog, Marija Stanića, Miroslava Blaževića, Ivicu Osima... – počeo je nabrajati Ardiles, koji je u doba dok je njegov otac bio trener Dinama šest tjedana boravio u Zagrebu.
– Sjećam se jako dobro tog razdoblja. Pamtim da su Croatijini navijači bojkotirali utakmice. Htjeli su promjenu imena kluba. Ocu je u Ligi prvaka nedostajalo sreće, pogotovu protiv Olympiquea iz Marseillea. Sjećam se svih utakmica, MTK, Manchester United, Sturm...
A kakve je uspomene otac ponio iz Zagreba?
– Bio je jako zadovoljan u početku. Oduševljen gradom, klubom i ljudima s kojima je surađivao. Govorio mi je kako ima odličnu momčad. Posebno je cijenio Roberta Prosinečkog, iako se malo zakvačio s njim. I onog malog brzog na desnoj strani. Kako se zvao? – upitao je Federico.
Volio je Mikića
Mislite li na Mihaela Mikića?
– E taj, on je ocu bio posebno drag. Meni se najviše svidio Igor Bišćan, a i Silvio Marić bio je odličan. Objašnjavao mi je da je ozračje u klubu bilo ispolitizirano. U Croatiji je imao jedan od najunosnijih trenerskih angažmana. A i igrači su bili skupi. Pa tko je to sve plaćao? – pitao se Ardiles mlađi čiji je otac u svojoj autobiografiji nenogometne relacije u klubu opisao sintagmom "politički nogomet":
– Otac nije bio zadovoljan kako su ga na kraju tretirali. Riješili su ga se jednostavno.
Ardiles je tužio maksimirski klub nakon otkaza, ali je ubrzo i odustao od tužbe.
