Tko vam je ovaj mali plavi stoper?, raspitivali su se na Poljudu kod zagrebačkih novinara kad su vidjeli dominatora s Trešnjevke. Iznenadio je i nas, debitant, klinac, vodio je u derbiju glavnu riječ. Nevjerojatno! Sa 17 godina odigrao je kao da je prekaljeni Paolo Maldini...
Nije se zaustavio, u samo devedeset dana napredovao je od potpunog anonimca do reprezentativca.
– Život mi se od te utakmice krajem veljače na Poljudu okrenuo naopačke! Više ništa nije ostalo isto. Naravno, sve se promijenilo na bolje. Štimčev poziv? Tek sam na početku, ovo je potvrda da dobro radim – priča dečko s Trešnjevke.
Šimunić mi je glavni mentor
Što vam se konkretno promijenilo u životu?
– Ljudi me prepoznaju na cesti, imam i mnogo obaveza. Znao sam da će me to čekati ako dođem jednog dana do ove razine.
Jeste li imali negativnih iskustava?
– Nisam, nadam se ni da neću. Uživam u svakoj minuti, i na treninzima.
Jerko Leko i Josip Šimunić kazali su nam kako vam neće dopustiti da poletite, da će vas držati na oku. Jeli to bila samo priča ili se drže plana?
– Prihvatili su me kao jednog od njih od onog trenutka kad sam s njima odletio u Tursku. To mi mnogo znači. Glavni mentor mi je Josip Šimunić. Ali svi mi imaju nešto za reći, dati savjet. Od Leke, Ibaneza, Čopa, Ademija, Vrsaljka...
Što vam kaže tata Zdenko? Bio je igrač Zagreba i Veleža...
– I njega sam iznenadio kako sam brzo krenuo. Zadovoljan je i ponosan na mene. Iskoristio sam priliku najbolje što sam mogao.
Imate li prijatelja u Hajduku, jesu li se ljutili na vas nakon derbija koji ste odlučili?
– Rekli su mi da sam mogao na Poljudu i malo lakše. Sve je u redu, ostali smo si dobri nakon te utakmice.
Skupljate li postere, u vašoj dobi popularni su bili oni iz Brava?
– Nemam hobija, samo trening i škola. Malo je vremena za sve...
Gušt je u kvartu s dečkima
Ostanete li nakon škole s dečkima na nogometu?
– Ne... Igram ga svaki dan pa bih u slobodno vrijeme radije sjeo na klupu u kvartu i pričalo nego još trčao za loptom. U školi je sve super, treći sam razred. Kad dođem doma, rijetko gledam utakmice, jer sve mi se vrti oko lopte, želim se opustiti, pričati, zabaviti se... Najveći je gušt družiti se u kvartu s dečkima.
Možete li sad odigrati bolje nego u tom debiju na Poljudu?
– Ono je moja najbolja utakmica, ali mogu! Nakon dva mjeseca imam više iskustva, bolje sam pripremljen, pokazat ću još ja i više!
