Prošlog ljeta Tin Matić (19) je iz Dinama otišao u poljsku Legiju. Struka tog kluba odlučila je da mladi Matić ima potencijal napraviti karijeru. Uostalom, to je pokazivao i u Dinamu. U svojoj generaciji bio je jedan od boljih igrača, iako nije dobivao prostor kakav je možda talentom i trenutačnom formom pokazivao.
U Legiju je otišao zajedno sa Sandrom Kulenovićem, također mladim napadačem koji trenutačno igra za drugu momčad tog poljskog kluba. No, Kulenović je uvršten na popis Legijinih igrača koji konkuriraju za Ligu prvaka. U tako jakoj konkurenciji, mladi Matić svoj put afirmacije tražit će obilaznim putem. Normalna je to pojava u svijetu vrhunskog sporta. Svjestan je toga i Tin.
Kada ga gledate na terenu, jasno vam je da je Tin moderan napadač, s izrazitim osjećajem za prostor i gol. Nije isključeno da baš ovaj hrvatski dvojac, u perspektivi, bude glavni napadački tandem Legije. Matić je trenutačno u Zagłębie Sosnowiecu, poljskom drugoligašu. A kako se priviknuo na Poljsku?
– Sviđa mi se u Poljskoj. Uostalom, nema velike razlike po načinu života u odnosu na Hrvatsku. Dosta smo slični – ističe Matić.
Prisjetio se dolaska u Legiju.
– U svakom segmentu vidi se da je to najveći klub u Poljskoj. Mislim da sam vam dovoljno kazao...
Da se u Legiji radi ozbiljno, potvrđuje to i remi s madridskim Realom u zadnjoj utakmici Lige prvaka (3:3) u kojem se španjolski div spašavao u zadnjim minutama. Za igru je zaslužan trener Jacek Magiera koji je također trenirao našeg napadača.
– Jedan je od najinteligentnijih trenera koje sam upoznao. Treninzi su mu sjajni, iznimno zanimljivi. Izuzetno je miran i fascinirao me način na koji komunicira s igračima, odnosno, kako vodi utakmice – otkriva Tin.
Moguće je da su to neki od razloga zašto je Legija posramila kraljevski klub, kako su Španjolci napisali. A koliko su to drukčiji treninzi od onih na koje je navikao do dolaska u Poljsku?
– Treninzi u Hrvatskoj temelje se na pas-igri i najveća pažnja pridaje se tehnici samih igrača, dok ovdje nije tako. Više se radi na taktici i fizici.
Nedostaje li mu Zagreb i Dinamo?
– Lijepo mi je ovdje. Nema neke velike razlike između Poljske i Hrvatske, brzo sam se prilagodio. Naravno da mi nedostaje Zagreb, pogotovu prijatelji. No, svjestan sam da sam sada u fazi kada se moram odricati da nešto postignem na profesionalnom planu. Bez toga jednostavno ne ide ako se u životu želiš baviti onim što voliš. Svaki je početak težak, tako je bilo i Tinu nakon dolaska u Poljsku.
– U početku, dok sam bio u Legiji, najviše mi je pomogao suigrač Stojan Vranješ i, naravno, Sandro Kulenović jer smo zajedno došli i svaki dan provodili smo zajedno. U Sosnowiecu mi je najviše pomagao suigrač Žarko Udovičić koji me primio u svoj stan prvih tjedan dana. Žarko je od toga trenutka bio tata, brat i mama, za mene sve u jednom. Od prvog trenutka mi je pomagao i uvijek ću mu biti zahvalan. Također, suigrač Jovan Ninković zajedno s njima. Ne smijem zaboraviti, molim vas, morate mi to spomenuti. Kada govorimo o ljudima koji su mi pomogli, nikako ne smijem zaboraviti i Branka Huciku, odnosno ljude iz njegove menadžerske agencije HBRsport.
Piskaralo Janković pa Tin Matić za Legiu još nije odigrao ni jednu sekundu a dali će odigrati o tom potom. Piskaralo zarađuje plaću pišući neistinu i osobne zaključke, da zna bolje pisao bi bolje.