Đakovčani su u utorak spektakularno i uz mnogo emocija dočekali svog srebrnog rukometaša. Domagoj Duvnjak u rodni je grad, koji je prvi put organizirao doček nekom svom sportašu, stigao odjeven u šokački prsluk i šešir u kočiji koju su vukli lipicanci iz Državne ergele, a njegov je dolazak na korzo izazvao erupciju oduševljenja nekoliko tisuća njegovih sugrađana koliko ih se uspjelo natiskati u središtu grada.
“Donijet ću zlato!”
Đakovo je živjelo samo za povratak Domagoja Duvnjaka. Na lokalnim su se radiopostajama čitav dan vrtjele čestitke sjajnom rukometašu, a kako se približavao njegov dolazak, sve se veći broj ljudi slijevao prema središtu grada. I dok su u kasno poslijepodne Domagoja kod naplatnih kućica dočekali njegovi roditelji, na korzu je već bila ludnica. Đakovčani svih generacija, prema nekim procjenama njih najmanje šest tisuća, došli su pozdraviti skromnog dvadesetogodišnjaka, po mnogima najboljeg hrvatskog rukometaša na nedavno završenom svjetskom prvenstvu. Oni koji se, pak, nisu zaputili u središte grada, Duvnjaka su pozdravljali duž ulica koje su vodile prema đakovačkom korzu.
Ni mladi rukometaš, koji se kući vratio ovjenčan svjetskim srebrom i epitetom nasljednika velikog Ivana Balića, nije krio oduševljenje dočekom svojih sugrađana. Emocije su ga svladale nakon što se popeo na binu iznad koje je bio postavljen veliki transparent s natpisom: “Ponos Đakova, naš Domagoj Duvnjak” i “Hvala, Domagoj!”.
- Hvala vam! Hvala vam puno, svima! Srce mi je danas puno - kazao je sjajni rukometaš još nenaviknut na pozornost koju je počeo privlačiti, a već je u sljedećoj rečenici svojim sugrađanima navijestio još razloga za slavlja i u budućnosti.
- Obećajem da ću se drugom prilikom vratiti sa zlatom.
Mladi je rukometaš uz potporu bivših suigrača iz RK Đakova i, naravno, pratnju tamburica, zajedno sa svojima sugrađanim otpjevao “Morsku vilu”. I to ne jedanput.
- Svi smo jako ponosni. Predivno je da jedan ovako mali grad ima ovako velikog čovjeka – kazala je Ana Ter, koja je na đakovački korzo povela svoju sedmogodišnju unučicu, dodajući kako njih dvije na TV-u nisu propustile niti jednu Domagojevu utakmicu.
Sat i pol na pozornici
I roditelji mladog rukometaša bili su uzbuđeni.
- Hvala vam svima, ovo je neviđeno – kazala je Domagojeva majka Ivanka, posljednja osoba iz obitelji Duvnjak s kojom se mladi rukometaš čuje uoči svake utakmice.
- Ovo je zaista nešto veličanstveno! Domagoj se jako iznenadio jer nije očekivao ovako nešto. Moram priznati da mu nije bilo svejedno kada je izašao pred toliko ljudi, ali se iz minute u minutu počeo sve više opuštati. I ja i moja obitelj od srca zahvaljujemo svima na ovako divnom prijmu - kazao je Domagojev otac Ivan, poznati rukometni trener koji je i najveći “krivac” što je njegov sin završio upravo u tom sportu.
Za sat i pol - koliko je proveo na pozornici - mladog su rukometaša nadarili i Grad i organizator slavlja Radio Đakovo, a najoriginalniji je bio ravnatelj njegove bivše gimnazije koji mu je darovao sat budilicu.
- Ovo je pravi dar. Znamo da se malo teže budiš – kazao je Miro Šola, inače predsjednik zajednice sportskih udruga grada Đakova.
Slavlje se nakon đakovačkog korza preselilo u dom Duvnjakovih, gdje su obitelj i prijatelji do sitnih sati slavili svjetsko srebro.
Zanimljivo je da je Domagoj gradsku kuću, u kojoj ga je nakratko primio gradonačelnik Raspudić, napustio u policijskom automobilu. Drukčije se, inače, ne bi niti mogao “othrvati” tisućama navijača koji su ga bar na sekundu htjeli svatko samo za sebe.
