Sveukupno je 28 vratara branilo vrata hrvatske reprezentacije, ali samo njih šest upisalo je više od 20 nastupa, odnosno samo trojica upisala su više od 40 nastupa. Ta trojica vratara nosila su epitet tri standardne i nenadmašne jedinice tijekom svojih reprezentativnih karijera, tri jedinice koje su prethodile Dominiku Livakoviću. Uvjerljiv je hrvatski rekorder po broju nastupa što se tiče vratara Stipe Pletikosa (114), s gotovo dvostruko više nastupa od svojeg prvog pratitelja Dražena Ladića (59), a na trećem mjestu je, naravno, Danijel Subašić (44).
>> Ćiro o bolesti:
I Ivušić zaslužuje spomen
Dok je Pletikosa uspio ostvariti znatno dugovječniju reprezentativnu karijeru, Ladić i Subašić mogu se pohvaliti broncom, odnosno srebrom sa Svjetskog prvenstva pa tako sve tri istančane bivše hrvatske “jedinice” imaju nešto po čemu ih se pamti. Oni su daleko najvažnija naša vratarska imena od hrvatske samostalnosti, upravo zbog činjenice da su jedini uspjeli stvoriti zacementiran status najboljeg hrvatskog čuvara mreže u određenom periodu.
Nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji i Subašićeva umirovljenja ta je čast povjerena Dinamovu Dominiku Livakoviću, koji je zbog igara u redovima Dinama u sve boljoj Prvoj HNL, ali i u Europi zasluženo dobio poziv, no kako stvari stoje sada, nakon tri godine konstantnosti u prvih 11, i ne čini se baš kao nedodirljiv prvi izbor. Prvo ga je ove jeseni zbog ozljede u jako važnim susretima protiv Slovačke i Slovenije uistinu odlično zamijenio Osijekov Ivica Ivušić, a sad je u posljednjem ciklusu zbog bolje forme u ključnim utakmicama protiv Malte i Rusije na vrata stao Ivo Grbić, koji je u sjajnoj formi u Lilleu, i u prvenstvu i u Ligi prvaka. Trenutačno nismo uvjereni da je Dominikova “jedinica” dovoljno čvrsta, čak ni nakon izjave koju je Dalić dao u utorak u razgovoru za Večernji list.
– Ovo će mu biti samo plus, poticaj da bude bolji. Livaković je i dalje naš vratar broj jedan, a sada smo samo honorirali bolju formu i dali šansu Grbiću – rekao je Dalić.
Ako je sada izabrao Grbića ispred Livakovića, kad je Splićanin u marginalno boljoj formi, to nam kazuje da bi ga definitivno izabrao kad bi bio u puno boljoj formi. Još je godinu dana do Mundijala i svašta se može promijeniti (tko zna, možda do tada u priču uskoči i Ivušić) pa je stoga ekstremno nezahvalno sada donositi ikakve procjene i odabire. Međutim, jedno je u cijeloj priči sigurno, a to je da je Hrvatska rijetko kad u svojoj povijesti rotirala vratarske opcije. Osim Pletikose, Ladića, Subašića i sada Livakovića u vatrenima su donekle trag uspjeli ostaviti jedino Tomislav Butina i Vedran Runje, dvojica vratara koja uz spomenutu četvorku ulaze u taj krug od šestorice vratara s više od 20 nastupa. Oni su ulijetali u trenucima kad je Pletikosa bio ozlijeđen ili kad je baš bio u jako lošoj formi, ali treba istaknuti i da se tada igralo znatno više prijateljskih utakmica pa su rezervni vratari češće dobivali prilike i minute nego danas.
Ladić bio izabran unatoč formi
U ovoj trenutačnoj situaciji zanimljivo je da smo imali trojicu vratara koja su branila važne kvalifikacijske utakmice u jednom ciklusu, što se hrvatskoj reprezentaciji nikad u povijesti nije dogodilo. Također, prvi put imamo naznake konkurencije na vratima za veliko natjecanje. Možemo reći da se nešto slično dogodilo uoči SP-a 1998., kad je Tonči Gabrić bio u znatno boljoj formi od prvog izbora Dražena Ladića, ali je trener vratara Ivan Katalinić odlučio da će ipak braniti Ladić i na kraju – pogodio.
Za koga se god izbornik Dalić uz pomoć Marijana Mrmića i Dražena Ladića odluči, možemo biti sretni što na vratima imamo zdravu konkurenciju jer ona uvijek izvlači još više iz nogometaša, tako da ova situacija može donijeti samo dodatno dobro.
>> Briljantni Modrić:
Ivušić bi bio puno bolji izbor od obojice, i Livakovića i Grboća 100%