Hrvatska će nakon 50 godina ponovno imati pobjednika teniskog US Opena u konkurenciji muških parova. Te 1970. pošlo je to za rukom legendarnom Nikoli Piliću (u paru s Francuzom Pierreom Barthesom), a njegova nasljednika još ne znamo, ali smo sigurni da ćemo ga imati.
O naslovu će, naime, u hrvatskom finalu, u četvrtak u 21 sat po srednjoeuropskom vremenu, odlučivati sraz Zagrepčanina Nikole Mektića (31) i njegova partnera Nizozemca Wesleya Koolhofa (31), s jedne, i Splićanina Mate Pavića (27), koji nastupa u kombinaciji s brazilskim veteranom Brunom Soaresom (38), s druge strane.
Mektić i Koolhof su polufinalu sa 7:6 (3), 6:4 nadjačali američko-britansku kombinaciju Rajeev Ram/Joe Salisbury, treće nositelje turnira, a nešto kasnije su im se u finalu pridružili Pavić i Soares koji su bili bolji od Nizozemca Jean-Juliana Rojera i Rumunja Horije Tecaua sa 6:4, 7:5.
Mektiću je prvi put
Mektiću je to prvi ulazak u finale muških parova na nekom Grand Slam turniru, dosad mu je najveći uspjeh bio polufinale Roland Garrosa 2018. kada je igrao s Austrijancem Alexanderom Peyom.
Ranije ove godine Mektić je osvojio naslov pobjednika na Australian Openu u konkurenciji mješovitih parova s Čehinjom Barborom Krejčikovom, a prije dvije godine igrao je u finalu mješovitih parova u New Yorku s Poljakinjom Alicjom Rosolskom.
– Jako smo sretni zbog ovog finala. Igramo vrlo dobro a u polufinalu igrali smo vjerojatno i najbolje dosad. Vidi se da smo dobro radili tijekom stanke zbog pandemije koronavirusa, iako nismo bili zajedno. Uistinu se radujem finalu, a to što je međuhrvatski daje mu dodatnu draž. Kao i dosad, igrat ćemo poen po poen i nastojati biti što usredotočeniji u svakom trenutku meča – istaknuo je Nikola koji se može pohvaliti i s tri osvojena turnira iz kategorije Masters 1000.
Mate je ovim finalom kompletirao Grand Slam kolekciju, dosad je igrao u finalima muških parova na sva tri preostala Grand Slam turnira: osvojio je Australian Open 2018., a izgubio je finale Wimbledona 2017. i Roland Garrosa 2018. Svaki put partner mu je bio Austrijanac Oliver Marach. Uz to Pavić ima dva naslova u miksu, 2016. osvojio je US Open s Njemicom Laurom Siegemund, a 2018. Australian Open s Kanađankom Gabrielom Dabrowski, s kojom je gubio i finala Roland Garrosa 2018. i 2019. godine.
Pavić i Soares imali su prilično turbulentan put do finala, u drugom kolu su Sock i Withrow servirali za meč protiv njih, ali Hrvat i Brazilac znali su se izvući i iz najneugodnijih situacija. I sad Mate ide po svoj drugi naslov na Grand Slam turnirima, a Soares po treći.
– Rojer i Tecau servirali su jako dobro i nisu nam dali puno prilika. Ali odigrali smo u drugom setu četiri sjajna gema i sad smo tu – kazao je Pavić, a Soares komentirao ugođaj bez publike:
– Da, nema navijača, ali ako pogledate okolo, sve je to svejedno Grand Slam natjecanje. Ovo je luda, čudna godina, ali u finalu smo i želimo osvojiti trofej.
Pobjedniku 400 tisuća USD
Pobjednik će s partnerom podijeliti 400.000 američkih dolara, a poraženi 240.000. Pobjednik u pojedinačnoj konkurenciji, za usporedbu, osvaja čak tri milijuna dolara.
Uglavnom, hrvatski tenisači posljednjih godina dominiraju svjetskom scenom u paru, što potvrđuje i ovaj hrvatski finale na US Openu, kao i činjenica da imamo čak četvoricu igrača u prvih 50 (samo ih Francuzi imaju više – petoricu).
Osim Pavića, naslovom na Grand Slam turnirima okitio se i Ivan Dodig (Roland Garros 2015.), tako da uoči finala u New Yorku slobodno možemo parafrazirati naslov jednog filma i uskliknuti: nazovi Hrvata radi trijumfa u parovima!
Televizijski prijenosi s US Opena mogu se u Hrvatskoj pratiti samo preko Eurosporta, pa se u četvrtak u 21 sat isplati potražiti taj kanal...
BROJ IGRAČA PAROVA U TOP 50
Francuska (3., 22., 23., 26., 36.) 5
Hrvatska (10.,14. 17., 33.) 4
SAD (6., 28., 28., 41.) 4
Velika Britanija (5., 25., 27.) 3
Nizozemska (15., 20., 31.) 3
Brazil (7., 21., 46.) 3
Njemačka (13., 16., 50.) 3
Argentina (4., 42., 49.) 3
Austrija (24., 34., 39.) 3
Australija (32., 38., 43.) 3
Napomena: uzeti su u obzir najsvježiji, tzv. plasmani uživo. O poretku zemalja s istim brojem igrača u Top 50 odlučivao je kombinirani renking tih igrača
