Otkako je 2016. godine dobila značku Međunarodnog teniskog udruženja i tako postala članica elitne skupine teniskih sutkinja i sudaca, Marijana Veljović (34) izaziva brojne komentare.
Postala je jedna od najkvalitetnijih teniskih sutkinja koja sudi najkvalitetnije turnire na svijetu. Postala je i nezaobilazan dio svih Grand Slam turnira, a sudila je i finale Wimbledona i Australian Opena u ženskoj konkurenciji. Sudila je i dva meča u finalu Davisova kupa između Hrvatske i Francuske.
Uostalom, iza mečeva koje je ona sudila nema repova niti bilo kakvih nedoumica. Usto, radi se o atraktivnoj dami koja izaziva poglede širom svijeta. Sve je to ipak previše ne dotiče jer je na mečevima uvijek maksimalno ozbiljna i predana poslu koji radi i voli.
Završila Ekonomski fakultet
Rođena Kragujevčanka imala je jedanaest godina kad se počela baviti tenisom. S obzirom na to da se radi o skupom sportu, brzo joj je postalo jasno da njezini roditelji neće moći financijski pokriti sve troškove. Sutkinja je postala sasvim slučajno 2008. kada je na nagovor prijatelja upisala školu za suce. Počela je suditi na dječjim turnirima. Bio je to početak karijere koja još traje i, po svemu sudeći, trajat će godinama. U međuvremenu je završila i Ekonomski fakultet.
– Moj život je zanimljiv. Ponekad je previše putovanja i previše pakiranja. Pola godine sam na putovanjima. Ugodno mi je kod kuće – rekla je u jednoj od svojih izjava Veljović.
Govoreći o sudačkom poslu, kaže da je važno da sudac bude siguran u svoju odluku, odlučan i brz. Pritom, sve mora vidjeti i dobro procijeniti s obzirom na brzinu loptice. Kaže i da komunicira s igračima, da je to “posebna znanost” te da je i u tome potreban autoritet.
– Ne smijete reagirati burno. Važan je i sam ton kojim se sudac obraća, njegove geste, sveukupni šarm i sve drugo što ga čini profesionalcem. Igrači u tenisu rade svašta, lome rekete, lansiraju loptice u publiku, viču... Na sucu je da ih smiri i da pomogne prije svega njima, ali i da publika ne trpi njihov bijes – rekla je Veljović.
A kako sudi i kako komunicira s tenisačima, osjetili su već mnogi od njih. Nije joj problem reći što im ide ni teniskim veličinama poput Rogera Federera ili Rafaela Nadala, kontroverznom Nicku Kyrgiosu i svima ostalima.
U razgovorima s novinarima ne krije da se do detalja sjeća prvoga meča koji je sudila profesionalkama. Kaže da joj je sve bilo pomalo neobično, da joj se svidjelo, ali i da se malo uplašila. Ljudi koji su gledali taj meč, govorili su da dobro vidi i komunicira. Svaki sljedeći meč bio je mnogo lakši, a kasnije je dobila pozivnicu da sudi i na Wimbledonu.
– To je bilo ostvarenje sna. Kad sam prošla kroz ta vrata, rekla sam si “ovo je super”. Ne nadam se da ću na svakom turniru suditi u finalu, prihvatim što dođe. Voljela bih jednom suditi u muškom finalu Grand Slama – rekla je Veljović.
Pojasnila je da se kod budućih teniskih sudaca gleda smirenost davanja odgovora, njihovo razmišljanje, zaključivanje, rješavanje problema... Kaže da je to tako jer sudački mozak gleda igrače i iz psihološke perspektive.
Prema njezinim riječima, teniski sudac ne može se fokusirati samo na teren, mora pratiti sve čimbenike koji utječu na igru. Također, mora voditi računa i o publici, koja u tenisu mora biti tiha, da ne smeta igračima na terenu. U izjavama redovito ističe da je za kvalitetno suđenje iznimno važna suradnja s linijskim sucima, koje jako dobro razumije jer je i sama bila u toj ulozi.
– Jako je važan timski rad sa sucima na terenu. Važno je da vjerujete jedni drugima. Priznajem da postoji doza straha kako ćemo iznijeti meč i kako ćemo se postaviti prema velikim zvijezdama. U početku je najteže, a poslije postaje lakše jer vas upoznaju i znaju na što ste kao sudac spremni, pa vam počnu vjerovati – kaže Marijana Veljović.
Voli temperamentne igrače
Voli suditi temperamentnim igračima jer oni iz nje, kako kaže, izvlače najbolje. Jedino ne može suditi srpskim tenisačima, a uspjesi Novaka Đokovića su vjerojatno osnovni razlog što dosad nije sudila u nekom muškom Grand Slam finalu.
Upoznali su je dobro i hrvatski tenisači i hrvatski navijači, koji su joj na finalu Davisova kupa u Lilleu, u kojem je Hrvatska pobijedila Francusku, i pjevali:
“O, Marijana, slatka, mala Marijana, tebe ću čekat ja dok svane dan…”. Pjesmu su ponavljali između više gemova, a nekoliko su joj puta i uzvikivali “Marijana, javi se!”. Nije im odgovorila ni na te povike, ali je nakon završetka meča, odlazeći s terena, pozdravila navijače i zapljeskala im.
– Neočekivana je bila reakcija hrvatskih navijača. Mi smo u biti jako bliski. Vjerujem da im je bilo drago da sudi netko iz Srbije. Obuzela ih je sreća što je Hrvatska pobijedila i jednostavno su tako reagirali. Suditi meč finala Davisova kupa je fenomenalan osjećaj. Vrhunac moje dosadašnje karijere i nešto što ću pamtiti cijeli život. Raditi posao koji volite i doživjeti ozračje od 26.000 ljudi koji su tu da podrže svoje zemlje, biti u centru događanja svega toga je nešto što morate doživjeti da biste mogli prepričavati generacijama – zaključila je Veljović.
Kako ovaj krelac zna, da je ova osvojila hrvatske navijače!!!