Nakon velikih uspjeha Michaela Phelpsa i Usaina Bolta nameće se pitanje:
- Tko je pravi junak Olimpijskih igara u Pekingu? Nezahvalan je posao uspoređivati dvojicu vrsnih sportaša koji su, svojim uspjesima i rezultatima koji kao da ne dolaze s ovog svijeta, pekinške Igre učinili jednima od najboljih u povijesti.
Najuspješniji olimpijac ili Usain "Lightening" Bolt?
Phelps je osvojio osam zlatnih medalja uz sedam srušenih svjetskih rekorda. Rezultat koji će biti teško, da ne kažemo i nemoguće ponoviti. Najuspješniji je olimpijac u povijesti sa 14 zlatnih medalja, ali sigurno će se naći i veliki broj onih koji će zlatne medalje Usaina Bolta na 100 i 200 metara, uz dva svjetska rekorda, proglasiti većim uspjehom. Je li to zaista tako? Bolt je prvi atletičar nakon 1984. godine i legendarnog Carla Lewisa koji je uspio uzeti zlato i na 100 i na 200 metara, a očekuje ga još i štafetna utrka na 4x100 metara u koju Jamajka polaže velike nade. Kad imate trkača kao što je Bolt, onda ste u situaciji kada vas zlato već škaklja oko vrata, uz sve dužno poštovanje američkoj štafeti.
Kao i Phelps, i Bolt je uzeo zlata u svim disciplinama u kojima je nastupio, uz jedinu razliku što je on trčao u dvije utrke, a Phelps je plivao u njih osam. Rezultati američkog plivača su povijesni. Toliko smo ga puta vidjeli na TV-u, bilo u kvalifikacijama ili na postolju kada je primao nagradu (zasluženu) za sve ono što je napravio, da smo stekli dojam kako čovjeka poznajemo cijeloga života. Phelps će u svakom slučaju ostati zapamćen po broju osvojenih medalja, ali isto tako se moramo zapitati zašto u plivanju svjetski rekordi padaju na svakom velikom natjecanju dok u atletici neki rekordi nadžive čitave generacije. Sjetimo se samo rekorda Štefke Kostadinove u skoku u vis ili rekorda američke sprinterice Florence Griffith Joyner, iako je nad tim rekordom još uvijek nadvijena velika sjena sumnje zbog mogućeg korištenja dopinga. Isto tako, i rekordi u trčanju se ruše jako rijetko, a kada jedan čovjek to napravi na jednom natjecanju, i to na tako dominantan način, onda se zaista moramo zapitati zašto je to tako.
Najbolje im je samo zahvaliti
Nitko ne može usporediti način, težinu i ljubav prema treningu, kako Bolta, tako i Phelpsa, ali na kraju se ipak mjere samo konačni rezultati. Svi sportaši treniraju, ali ne uspiju svi taj trud pretvoriti u medalju. Phelps i Bolt su u tome uspjeli, ali čiji je uspjeh veći, i može li se to uopće odrediti? Možda je najbolje niti ne pokušavati. Zašto umjesto jednog pekinškog junaka mi ne bismo imali dvojicu? Zaista su to zaslužili. Phelpsovih osam medalja jednako je kao i dvije Boltove u atletici, isto kao što je i srebrna medalja Filipa Ude ravna nekom puno većem uspjehu, npr. kineskih gimnastičara.
Ali ako ćemo ipak napraviti neku usporedbu, onda moramo reći da je Bolt svoje uspjehe ostvario sasvim sam dok je Phelps veliki dužnik Jasona Lezaka, kolege koji ga je u dva navrata spasio u štafetnim utrkama te Speeda, čiji je kostim doveo do toga da smo u Pekingu vidjeli pravu žetvu svjetskih rekorda. Bolt je sve postigao samo napornim treninzima, osim ako njegove zlatne sprinterice nemaju nadnaravne moći, ali ovo ipak nije roman Stephena Kinga već Olimpijske igre. Neki će upravo zbog toga izabrati Bolta dok će drugi ići na kvantitetu pa se odlučiti za Phelpsa.
Najbolje se možda uopće ne zamarati s tim silnim usporedbama, iako je tekst već napisan, već je najbolje, i na kraju krajeva, najpoštenije, zahvaliti Boltu i Phelpsu što su nam pokazali kako se napornim radom i neuništivim sportskim duhom mogu postići nezamislivi rezultati. Neka nam to svima bude poruka - nema toga što ljudski duh ne može prevladati. Obojica su vrhunski sportaši, obojica su ostvarili rezultate koji će zlatnim slovima biti upisani u olimpijsku povijest i obojica su zaslužili titulu junaka Pekinga. Bez njih ove igre ne bi bile iste, a najbolje od svega je što ćemo, ako ih poštede ozljede, obojicu sportaša gledati i u Londonu 2012. godine. Tko će sada to dočekati?
