Nekadašnji Dinamov kadet Domagoj Kranjčec (30), iz generacije Dudua, Kranjčara, Tomića, u Brazil se otisnuo sa 17,5 godina. Angažman u Atleticu Paranaenseu pronašao mu je legendarni Dinamov vratar Zlatko Žoga Škorić.
– Kad sam došao u Curitibu, u klupski kamp, gotovo sam pao u nesvijest vidjevši tu raskoš. Tako divno uređeni tereni, bazeni, a ja sam dotad trenirao na livadama. Bio sam oduševljen, potpisao sam na pet godina, za plaću od oko tisuću eura mjesečno, ostao sam tri jer me ulovila nostalgija – priča Kranjčec, danas vratar u austrijskoj četvrtoj ligi.
Branio je za mladu momčad Atletica, u kojoj su tada bili kasnije slavni Jadson (nekada u Šahtaru, sada u Sao Paolu), Fernandinho (danas u Manchester Cityu), za prvu momčad Atletica igrao je tada Kleberson (kupio ga Manchester United), a za kadete – Sammir!
– Sjećam ga se, naravno. Svi su u klubu pričali o tom malom, jednom od najboljih u generaciji, iznimnom talentu, koji baš nije volio trčati...
Dudu se nije promijenio
Pa kako onda takav talent nije završio u velikom klubu?
– Sammirov problem nije nogometno znanje, nego nedovoljna posvećenost nogometu. Vidite, Atletico je prodavao Jadsona, Fernandinha, Klebersona za veliki novac, dok je Sammira pustio mladoga, za ne baš veliku svotu, očito procijenivši da neće dosegnuti visoku klasu.
Sammir se sprema natrag u Brazil.
– A ima li ponudu? Pa i tamo se sve zna o njemu, što je sve radio. Da je sve bilo normalno oko Sammira, da je “grizao travu” kad je trebao, ne bi ostao tolike godine u Dinamu, nego bi se prodao u ono vrijeme kad je igrao Europsku ligu i Ligu prvaka.
Igrali ste i s Eduardom...
– On je potpuna suprotnost od Sammira. Godinu i pol igrali smo skupa, zanimao ga je samo nogomet. Ostao je nepromijenjen i kada je postao veliki igrač. Jednom sam ga, kada je već bio zvijezda, doveo k sebi doma na domaće kobasice, ha-ha! Uz Niku Kranjčara, najveći nogometni talent s kojim sam igrao.
Sjećanje na Marakanu
Kakav je život u Curitibi?
2 Bilo mi je predivno, najljepše razdoblje moje karijere. I danas imam prijatelje tamo. Sigurnost? Najbolje se držati užega gradskoga središta. Ja nisam imao neugodnosti, ali neki moji suigrači koji su se vozali predgrađem znali su naletjeti na tipove s pištoljima. Staneš na semaforu, on ti uperi cijev u glavu, izvuče te iz auta i odleprša.
Navijate da nas ždrijeb SP-a odvede u Curtibu?
– Bilo bi to sjajno, u tom slučaju vjerojatno bih išao tamo, prijatelji me već zovu. Tko god dođe, imat će kamp iz snova i publiku zaluđenu nogometom. Navijačima bih preporučio da se voze taksijem i ne uzimaju rent-a-car, da ne zalutaju negdje. I da ponesu toplu odjeću, jer ondje je u lipnju temperatura oko ništice – napominje Kranjčec.
Nakon povratka iz Brazila branio je u Kamenu Ingradu, Interu, Trnju, Lučkom, Zelini... Pitate li ga koja mu je najveća utakmica u karijeri, kao iz topa odgovara – na Marakani!
– Ali ne u Riju, nego u Beogradu. Branio sam za Inter u Kupu Uefe, pred 35.000 ljudi. Primio sam četiri komada, ali doživljaj je bio poseban...
E,vidis Domagoje ti si imao onaj raskos i nisi ga u potpunosti iskoristio.Kazes nostalgija(ili nesto drugo),i drugi igrace mozda muci nostalgija,mozda je to uzrok da se ne posvjete vise nogometu.Kao sto se vidi Sammir je godinama u Dinamu a ti si na primjer bio u Lucko,Zelina,Trnju i par tjedana u Interu.Nisi ni Ti grizao travu,a i danas si u Austrijskoj 4.ligi.Znamo i mi svi da su upoznati u Brazilu sa karijerom Sammira,i tamo ima medija ne samo kod nas i Austrijanaca.