U današnjem muškom tenisu imamo veliku sedmorku koju čine aktivni tenisači koji su osvajali Grand Slam naslove (Federer 19, Nadal 16, Đoković 12, Murray 3, Wawrinka 3, Del Potro 1, Čilić 1), veliku šestorku u kojoj su tenisači koji imaju barem po jedan Grand Slam i Masters 1000 turnir (ispada Del Potro), veliku petorku s igračima koji imaju barem tri osvojena Grand Slam turnira (ispada Čilić), veliku četvorku koju čine tenisači koji imaju najmanje tri GS naslova, najmanje 10 Mastersa 1000, ali i barem jedan osvojeni završni Masters (ostajemo bez Wawrinke) i – najveći trojac koji je obilježio naše vrijeme: Roger Federer (36), Rafael Nadal (31) i Novak Đoković (30).
Taj trolist doista odskače u svakom pogledu, pa i po broju osvojenih tzv. najvećih turnira, dakle: Grand Slam naslova, Masters 1000 turnira i završnih Mastersa. Posljedično, zanimljivo je vidjeti koliko su njih trojica trebala odigrati turnira u nekoj konkurenciji da bi stigla do naslova.
Sampras tek četvrti
Poredak ipak naslućujete, na prvom je mjestu “legenda koja hoda” Roger Federer, ali on nije najbolji u svim kategorijama. Primjerice, prema broju osvojenih Mastersa 1000 bolji od njega su Nadal i Đoković koji imaju po 30, dok ih Federer ima 27. Također, ako se uzme kriterij “broj turnira za jedan osvojeni naslov”, najbolji je Đoković kojemu je za jedan naslov trebalo 3,4 nastupa, kod Nadala je taj koeficijent 3,5, a kod Federera 4,1.
No, tko može Federeru parirati u sljedećim brojkama. Ima 19 Grand Slam naslova (iz 71 nastupa), šest završnih Mastersa (od 14 odigranih), pa uz onih 27 Mastersa 1000 to nas dovodi do 52 osvojena velika turnira. Đoković ih ima 47 (12, 5, 30), a Nadal 46 (16, 0, 30). Čak kad ovakvom izračunu pribrojimo i ostale, danas neaktivne tenisače, Roger, Nole i Rafa ostaju najbolji jer su Mastersi 1000 relativno novijeg datuma pa se po istim kriterijima može sagledavati samo razdoblje nakon 1990.
Uz taj hendikep “ostalih”, spomenimo da bi na četvrtom mjestu na toj listi bio Amerikanac Pete Sampras s 30 velikih “skalpova” (14, 5, 11), peti bi bio njegov sunarodnjak Andre Agassi s 26 (8, 1, 17), a tek na šestom mjestu našao bi se četvrti član današnje “velike četvorke” Andy Murray s 18 (3, 1, 14.).
Nakon svega, na upit tko je najbolji svih vremena, malo tko neće odgovoriti da je to – Federer. Priznaje mu to i Toni Nadal, stric i trener Švicarčeva najvećeg konkurenta Rafe, uz jedno malo “ali”.
Malo je tako dominantnih
– Federer je najbolji tenisač u povijesti. Malo je sportaša koji dominiraju u svom sportu kao što to Roger čini u tenisu. Ove je godine posebno čvrst, napravio je neke izmjene u svojoj igri koje su po mom sudu iznimno inteligentne i čine ga agresivnijim. Mnogo je teže sad igrati protiv njega, posebno na brzim podlogama. Zbog toga je veliki favorit i na završnom Mastersu u Londonu...
I tako je stric Nadal nizao komplimente na račun čarobnjaka iz Basela, ali zadržao je ono “ali”:
– Rafa također igra na visokoj razini i, ako nastavi tako, a Federer se povuče, u sljedećih bismo nekoliko godina mogli ponoviti ovu debatu o tome tko je najbolji. Naravno, u slučaju da moj nećak osvoji još koji GS naslov...
Vrlo lijepo i inteligentno....i Roger i Rafa se međusobno uvažavaju i poštuju kao protivnici i igrači u najšarmantnijem sportu na svijetu-tenisu. Mislim da su i veliki prijatelji na osobnom planu. Uostalom to se vidlo na Rod Laver turniru u Pragu....mislimm i smatram da je njihova igra u paru na tom turniru najsponzoriraniji nastup svih vremena ne samo u parovima. nego u cijelom muškom i ženskom tenisu uopće....