Veću skupinu trenera i navijača koji na biciklima, uz veslačku stazu, prate utrku, veslači zovu stampedom. A ta je riječ obično izraz za metež koji mogu učiniti životinje (primjerice konji i krave) ili ljudi kada se nekontrolirano kreću. U takvom jednom stampedu mogao je ozbiljnije stradati vodeći hrvatski veslački trener Nikola Bralić (70) što se srećom nije dogodilo.
– Nadam se da ovaj put neću morati na operaciju. Bila bi mi to treća u posljednje dvije godine, nakon kuka i bubrega – kazao je trener braće Sinković, koji je pao i ozbiljno se ugruvao te je ovako prepričao što se zapravo dogodilo:
– Za vrijeme utrke osmeraca, negdje na 250 metara, jedan mi je veslač navijač svojim biciklom ušao u putanju. Kada sam ga pokušao izbjeći, zapeo sam za njegov kotač i to me lansiralo s bicikla. Bicikl je ostao, a ja sam produžio po inerciji. Srećom, čovjek iza mene odmah je zaustavio kolonu i razdvojio je na lijevu i desnu stranu. Kada je kolona prošla, ljudi su me digli te sam na kraju uspio ispratiti kraj utrke.
Ovakvo se što Nikoli prvi put dogodilo.
– Događa se to i na velikim natjecanjima, a meni je ovo prvi put u mojih 40 trenerskih godina. Očito je da se po zakonu vjerojatnosti i meni to jednom moralo dogoditi. Srećom, nitko na mene nije naletio nakon pada, inače bi bilo veselo.
Šetači kao opasnost
Vrlo neugodno iskustvo imao je prije 20 godina kada je, da bi izbjegao dijete, snažno zakočio i pao.
– Tada se neko dijete otrgnulo mami i krenulo pod moj bicikl. Znate kakva su djeca, ona odjednom promijene smjer kretanja i ne znaju za opasnost od trenera na biciklu. U jednoj takvoj situaciji zakočio sam, pao i završio na operaciji ramena. Srećom, ovaj put to nije bio slučaj.
Dakle, za veslačke trenere šetači nisu bezazlena opasnost.
– Taj dio jarunske staze jest označen s natpisom "treneri", no rijetko se tko toga drži. I zato je nama, posebice po lijepom vremenu, jako teško raditi. Puno je šetača pa moraš više gledati kuda voziš nego što tvoj veslač u tehničkom smislu radi. Nezgodno zna biti i kada se ispred vas nađu ljudi sa psima. Dok gledam svog veslača, perifernim vidom vidim čovjeka i psa, ali ne i povodac pa sam već par puta "zamotao" psa oko kotača. Srećom dosad nisam nikad pao, uspijevao sam se dočekati na noge.
Na kraju te utrke, posljednje na prvenstvu države, unatoč bolovima i podljevima, Bralić je mogao uživati u uspjehu svog kluba Mladosti. Naime, u utrci osmeraca mladostaši su osvojili prvo i treće mjesto i tako iskazali kadrovsku širinu.
– U nestašici veslača pokazali smo da imamo širinu. Godinama smo dominantni u ozbiljnom muškom veslanju, baš kao što Trešnjevka dominira u ženskom i lakom veslanju. Nikad se nije dogodilo da su dva osmerca jednog kluba osvojila medalju, ali ni da su u pobjedničkom osmercu veslala tri para braće, a bili su to Sinkovići, Lončarići i Banovići. S obzirom na to da smo i u onom trećeplasiranom osmercu imali dvojicu braće, mogli smo zapravo formirati pobjednički osmerac samo od braće.
A u tom pobjedničkom osmercu Mladosti najjaču zaveslajnu snagu imala su braća Sinković koja su zlato osvojila i u dvojcu te četvercu na pariće. Bralić je njihov trening vodio već sutradan, nakon pada.
– Ovog nas časa najviše zanima koliko smo dobri u dvojcu na pariće, našoj staroj disciplini kojoj smo se ove sezone vratili. Ja imam neke dobre rezultate testova, dečki imaju dovoljno brzine i podsjećaju na one dane otprije pet godina, no to još nije provjereno u utrci. A prva ozbiljna provjera bit će prva utrka Svjetskog kupa krajem svibnja u Beogradu.
Preskočit ćemo Henley
Na kojim će sve natjecanjima ove godine nastupiti Valent i Martin Sinković?
– Ići ćemo na sve tri utrke Svjetskog kupa, u Beograd, Varese i Luzern, a vjerojatno ćemo u lipnju nastupiti i na regati na Bledu. Ovoga puta preskočit ćemo slavnu kraljevsku Henley regatu jer sredinom kolovoza na rasporedu je Prvenstvo Europe u Münchenu, a u drugoj polovici rujna održava se Svjetsko prvenstvo u Račicama.
Kakva je situacija s Valentom i njegovim rebrom?
– On je sada u redu, nema nikakvih posljedica, no trebat će vremena da se vrati u top-formu. Nitko, pa ni on, nije nadčovjek pa da tek tako nadoknadi četiri mjeseca izostanka u posljednjih pola godine.
Vožnja bicikla na pješačko-biciklistikoj stazi na Jarunu predstavlja kompleksnu psihomotoričku aktivnost koja zahtijeva od bicikliste visok stupanj koncentracije i svjesnosti o okolini, usmjeravanje pažnje na prometnu situaciju te donošenje odluka o reakciji. Isto kao što i trenerski posao zahtjeva koncentracijuu na tehniku veslača, ritam, tajming, bla, bla,...Ako Bralić misli da može raditi jedno i drugo, a da pri tome ne ugrozi neko dijete onda je stvarno zreo za mirovinu.