Na Superkup u Zagrebu, Partizanov trener Andrea Trinchieri stigao je s još uvijek otvorenom ranom iz finala Prvenstva Srbije u kojem je Zvezda došla do naslova nakon evidentne sudačke pogreške koju je priznao i tamošnji nacionalni košarkaški savez, ali nova se utakmica nije igrala.
Nakon koša Billyja Barona za naslov zvezdaša proširio se vic o tome kako taj američki košarkaš piše knjigu s radnim naslovom “U tri koraka do uspjeha”.
– Bila su četiri koraka. Još me to boli i dalje to ne mogu shvatiti – kazuje Trinchieri pokušavajući odgovoriti na naše pitanje i o brojnim sudačkim pogreškama na Svjetskom prvenstvu.
– Neke se stvari se događaju zbog nekih razloga, a druge su posljedice. Gdje su ti Fibini suci imali priliku suditi prije SP-a? Izađe im neka igračina na parket i oni ostanu paf. Ako prvi put sude NBA igračima pa logično je da ostanu impresionirani.
Zvezda sve vuče za sobom
U ABA ligi bi trebalo biti bolje jer će ju suditi 18 euroligaških sudaca, koji sada imaju i svoj sindikat, pa mnogi najavljuju nikad zanimljiviju sezonu.
– Već prošle sezone za mene je ABA liga bila za klasu bolja, a ove će biti za još jednu klasu više. Zvezda sve vuče za sobom. Oni nisu napravili momčad da prežive Euroligu, nego da igraju u Top 8, čime su i ostale ABA ligaše naveli da se pojačaju. Na papiru bi ta sezona trebala biti vrlo zanimljiva. Trebamo vidjeti i što će biti s Cedevita Olimpijom, koja je za mene bila šok.
Prvo saznanje o spajanju Cedevite i Olimpije Trinku se činilo nemogućom viješću.
– Kada sam to prvi put čuo, mislio sam da me netko zaje.... Za mene su Cedevita i Olimpija bile posebne priče, no oni su se odlučili na ovo i ja ne želim nikome davati lekcije, kao što ne volim da ih itko daje meni.
Kako mu se čine dva preostala hrvatska ABA ligaša, Cibona i Zadar?
– To su dva kluba s velikom tradicijom. To sigurno nisu momčadi u kategoriji Zvezde, ali ih nije lako pobijediti. To su dobri trener i ja ih ne bih “prodao” tako brzo.
U neformalnom razgovoru, hrvatski izbornik Veljko Mršić kazao je da će prvi sljedeći nakon Zvezde i Partizana, imati na kraju lige pet pobjeda manje.
– Pogledajte vi samo koliko je velikih klubova s proračunom od 40 milijuna u posljednjim sezonama gubilo u domaćim prvenstvima. Zato se ne bih složio s time. Uostalom, kada sam bio trener u euroligašu Bambergu mi bismo, recimo, u četvrtak igrali u Ateni, a u subotu već bismo gostovali u Njemačkoj i te bismo utakmice igrali bez dva-tri udarna igrača koje bih poslao aviona u Bamberg da se oporave i psihički i fizički. Nitko ne zna kako će se to sa Zvezdom odvijati pa bi moglo biti čudnih stvari.
Zvezda će ganjati euroligaško doigravanje, a Partizan Eurokup. Jesu li momčadi i složene za ta natjecanja s obzirom na to da, kako sada stvari stoje, ABA liga sljedeće godine neće imati izravan izlaz u Euroligu.
– Zasad je to tako. Zvezda je, po sastavu, doista klasa iznad svih nas, a ja sam složio momčad da izdrži fizički sezonu i da bude svestrana. Da se možemo boriti, ako ne s talentom, onda s nečim drugim.
Govorilo se i o tome da će Partizan dovoditi još igrača.
– Nitko nije zatvorio momčad jer je prijelazni rok do ožujka. Za mene je ovo dovoljno dobra momčad za rujan, no mi se uvijek raspitujemo, ali da ćemo dovesti nekog sutra, to nećemo. Dok ne vidim kako će se ova momčad snalaziti u natjecateljskim utakmicama ja vam ne mogu reći treba li nam jedan s plavim očima, jedan rudlave kose, jedan visoki ili jedan niski...
U ovom razgovoru dotaknuli smo se i reprezentativnih tema pa Trinchieri ističe:
– To što na SP-u nije bilo Hrvatske i Slovenije je katastrofa. Zbog toga smo morali gledati utakmice koje su završavale s 50 razlike, koje, doduše, nisam ni gledao jer ne mogu tako započeti dan. No, bit će sve gore i gore, jer svjetski je kalendar protiv uspjeha.
Bi li Hrvatska, za čiju je klupu i Trinchieri bio kandidat, sa svojim najjačim mogućim sastavom bila dovoljno dobra za četvrtfinale SP-a?
– Na papiru bi to bila i momčad za medalju, no koliko je takvih bilo na papiru pa nisu osvojili medalju! Amerikanci su na koncu bili sedmi, a Grci s najboljim igračem na svijetu tek deveti. Pokazalo se da četvrta NBA selekcija i najbolji trener na svijetu, uz Obradovića, nisu dovoljni za osvajanje medalje.
Jesu li doista Popovich i Obradović najbolji treneri na svijetu.
– Ima sjajnih trenera kao što su Stevens, Messina, Kerr, Jasikevičius, no ako moram izabrati dvojicu, onda su to Pop i Željko. Popović je već 22 sezone u NBA doigravanju, a Željko ima devet naslova klupskog prvaka Europe i to ne možeš zaobići.
Upravo je Popovich taj koji je inzistirao na takozvanom “small ballu”, igri s lažnom četvorkom, a povremeno je igrao bez ijednog centra.
– Ti se trendovi brzo mijenjaju i ja vjerujem da će se vratiti na velike igrače, no mi u Europi ne možemo jer ih nemamo. Svi su najbolji centri u NBA ligi.
NBA misli samo na sebe
Čini li NBA kao takav štetu europskoj klupskoj košarci jer sada preko Atlantika odvodi već i 19-godišnjake?
– Teško to možemo reći kad je to najbogatija, najbolje organizirana liga na svijetu s najboljim marketingom. Oni misle na sebe. Uvijek je tako bilo, jedino što sada mi imamo manje igrača. Prije bi pet naših otišlo tamo, a pet njihovih veterana, koji više ne mogu dobiti ugovor, došlo bi u Europu. Pa ovdje su igrali Roy Tarpley, Bayron Scott, Dominique Wilkins, a to su bili top NBA igrači. Sada odlazi puno više Europljana.
S ovim vještim komunikatorom razgovarali smo više puta, a u sjećanju nam je najviše ostao onaj razgovor otprije dvije godine u Zadru kada nam je govorio i o svojim korijenima.
– Ja sam svake godine četiri mjeseca provodio u Hrvatskoj. Dvadeset dana za Božić, sedam za Uskrs i tri mjeseca ljeti. Već prvi dan nakon završetka škole ja bih zbrisao u Rijeku.
A onamo je odlazio jer mu je mama Riječanka.
– Djed mi je bio talijanski konzul u Panami gdje se rodio moj otac, koji je studirao na Harvardu, a potom došao u Europu i u Londonu upoznao moju mamu, nakon čega su živjeli u Milanu. Moja je baka s mamine strane iz Kotora, a djed iz Rijeke.
Gospodin covjek. Naravno, ocigledno anti-fasist.