Na Jarunu, omiljenom šetalištu Zagrepčana, jučer su se mnogi slučajni prolaznici poduže zadržali pored ringa BK Gladijator na kojem su se odvijale finalne borbe državnog prvenstva mlađih seniora ali i seniorki. Bio je to veliki finale vizije Gladijatorova trenera Tome Kadića da se trenira na otvorenom što je na Jarunu bio slučaj više od tri mjeseca pa je tu mogućnost najavio i za sljedeću sezonu.
Nazočni, pa i prolaznici, tako su na djelu mogli vidjeti i hrvatsku olimpijku Nikolinu Ćaćić koja je osvojila svoj sedmi naslov prvakinje Hrvatske. Nakon što je nadboksala Anamariju Cvrk iz Kutine, Nikolina nam je pričala o ženskom boksu u Lijepoj Našoj.
- Jako mi je drago da se sve više cura bavi boksom. Očito su tome pridonijeli i internet i društvene mreže. Cure to vide i sve češće dolaze u dvoranu. Osim toga, to je valjda i dio borbe protiv predrasuda o tome da neki sportovi, pa tako i boks, nisu za žene. A zapravo je riječ o vrlo zaraznom sportu. Kada uđeš u dvoranu li ti se svidi na prvu ili se više nikad ne vratiš.
Najbolja hrvatska boksačica otkrila nam je i ključnu stvar za boksačke početnice.
- Otupiti na bol najteži je korak, a onda kada se naviknete i na primanje udaraca onda vas više ništa ne može zaustaviti.
Gledajući mečeve uz Stjepana Božića, negdašnjeg amaterskog doprvaka Europe, od njega smo čuli da je boks najteži mogući sport jer se boriš najprije sa sobom, a potom sa protivnikom koji te ktome još i udara a ti pri tome, uz manjak kisika, moraš razmišljati što ti je za činiti.
- Poštujem sve sportove, no svaki klinac trebao bi barem jednom ući u ring da osjeti što je boks.
Već četiri godine što je boks dobro zna Splićanka Dea Bolanča koja za svaki trening kaže da su "krv, znoj i suze".
- Prije boksa bavila sam se plesom i to mi pomaže jer rad nogu u boksu je izuzetno važan. U boks sam se zaljubila od prvog treninga bez obzira što sam ispočetka, sparirajući s dečkima, morala preživljavati.
Kako je moguće zaljubiti se u sport u kojem primaš udarce?
- Ne znam. Možda zato što od mene traži dodatnu disciplinu. Šteta što još uvijek ima klubova koji ne primaju cure uvjereni da boks nije za žene. I meni su to govorili, neki govore i danas, ali toga je sve manje.
Šesterostruka prvakinja Sara Kos, inače magistra kineziologije i kondicijska trenerica, ističe da je boks i sjajna rekreacija.
- Sve više žena prakticira boks kao rekreaciju izuzetnu za tjelesnu i mentalnu spremu. Prije 20 godina vjerovalo se da boks nije sport za žene, no to se čuje sve manje pa se događa da žene i u kasnim 20-tim pa i 30-tim počinju trenirati boks. Ono što bih ja voljela jest da se više promovira i da se više ulaže u ženski natjecateljski boks što recimo čine u Italiji, Njemačkoj pa i Srbiji čija su prvenstva jača nego naša.
Zašto klinke sve više vole boks pitali smo 12-godišnjakinje iz Bartulovca, klupske kolegice (Thor) koje su se međusobno borile za zlato.
- Pet godina sam trenirala karate no boks mi se više sviđa zbog kontakta - kazala je prvakinja Lana.
- Četiri godine sam trenirala stolni tenis, no boks mi se više sviđa jer traži više kondicije - dodala je doprvakinja Lorena.
Još zanimljivije razmišljanje ponudila nam je 11-godišnja Senjanka Marta Šikić koja je na Jarunu imala prvi meč u životu.
- Ja vam nisam za loptačke sportove. Trenirala sam te-kvon-do i onda sam gledala neke boksačke mečeve na internetu i jako mi se svidjelo. U školi su mi rekli da nisam normalna, no ja to volim.
Očito je da su novi naraštaji žena neka sasvim druga priča u odnosu na one okorjele pa nam je Martin trener Veselin Lakićević, Nikšićanin koji već 40 godina živi u Senju, kazao:
- Marta mi je jednog dana došla i rekla ja hoću boksati i biti prvakinja Hrvatske. Evo, meni se već nekoliko curica iz šestog i sedmog razreda javilo da žele boksati. Ja ne znam što se ovo događa, današnje žene su "poluđele" - našalio se Vesko.
Inače, po riječima Marka Marovića, glavnog tajnika Hrvatskog boksačkog saveza, u Hrvatskoj je registrirano 170 boksačica svih uzrasta a dama u ringu iz godine u godinu sve je više.
Prvacima za 2021. godinu u nedjelju su postali: seniorke: 54 kg: Nikolina Ćaćić (Omega Zg), 57 kg: Dea Bolanča (Pit Bull), 63 kg: Sara Kos (Petar Zrinski), 66 kg: Sara Halimi (Titan Gym), 70 kg: Antonija Zec (Pit Bull), 81 kg: Lucija Bilobrk (Pit Bull); školarke: 51 kg: Marta Šikić (Senj), 70 kg: Lana Skupnjak (Thor); mlađi seniori: 63,5 kg: Diego Mamić (Pula), 67 kg: Marin Jelačić (Pauk), 71 kg: Filip Kolar (Čakovec), 75 kg: Gabriel Veočić (Brod), 80 kg: Petar Leskur (Grom), 86 kg: Vito Košar (Rovinj), 92 kg: Kristijan Duje Gaćina (Gladijator), preko 92 kg: Marko Bartulović (Torcida).
Kao na kraju svakog natjecanja tako su i u ovoj prigodini proglašeni najbolji pojedinci ovog trodnevnog natjecanja. Gabrijel Veočić je najbolji tehničar, Ema Anđela Žaja najbolja mlađa kadetkinja, Dorotea Venci (David Koprivnica) najbolja kadetkinja, a Nika Lopac (Senj) najbolja juniorka te Ana Ljulj (Sesvete) mlađa seniorka. Najboljom seniorkom proglašena je Nikolina Ćaćić (Omega Zagreb), a najboljim mlađim seniorom Kristijan Duje Gaćina (Gladijator).
Jel netko objasni toj djeci kakva oštećenja na mozgu ti udarci stvaraju? Većina boksača ima pamćenje ko ribice i koncentraciju piceka