Sport bi trebao biti veselje, zdrav život, a u posljednje je vrijeme postao sve češće pun stupaca crne kronike. Dovoljno je samo sjetiti se zadnjih tjedana, od Ivana Turine (kojeg je svećenik pomiješao s Kelavom), Josipa Kužea, igrača koji je preminuo od udara groma, pa sve do Alena Pamića kojem je srce stalo na malonogometnom igralištu.
Sin Igora Pamića, brat igrača Dinama Zvonka, otišao je s manje od 24 godine. Danas je bio njegov posljednji ispraćaj, u njegovu Žminju. Taj mali istarski grad danas je bio sablasno tih, u gradu kojem se nerijetko znala čuti harmonika Igora Pamića i vesela pjesma iz njihove obiteljske kuće, sad je bila mučna tišina u kojoj su se mogli čuti samo tihi plač. Neopisiva tuga pogodila je ovu dragu obitelj koja je primala na tisuće izraza sućuti. Groblje u Žminju bilo je premalo da bi svi stali na njega. Jedan suzni pogled bio je dovoljan da se kod diva iz Žminja vidi koliko pati, kakvu bol proživljava, koliko je izgubilo to veliko srce koje je sad oslabljeno zbog gubitka sina, ali kucat će dalje za svoju obitelj u spomen na Alena. Nije bila potrebna ni riječ, sve je tim pogledom bilo rečeno.
- Ovo je strašno – tiho je ispod glasa kazao je Dario Šimić.
- Katastrofa – promrmljao si je u bradu Igor Cvitanović.
Nih dvojica samo su dio hrvatske nogometne obitelji koja se došla oprostiti od mladog nogometaša. Brojne delegacije klubova, bivši i sadašnji igrači, treneri, direktori, menadžeri, danas su bili u Žminju. Istra 1961, Žminj, Rijeka i Karlovac, klubovi su u kojima je Alen igrao, i dresovi tih klubova bili su na Alenovu lijesu, a najmlađi brat Toni nosio je istrin dres s Alenovim brojem 19. Igrači Žminja, Istre i Rijeke nosili su vijence, a među brojim delegacijama zamijetili smo Dinamo (Zoran Mamić, Kruno Jurčić, Josip Šimunić, te Beqiraj, Husejinović i Halilović, igrači koji su najbliskiji Alenovu bratu Zvonku), Hajduk je stigao s team-menadžreom i glasnogovornikom, te igračem Mislavom Anđelkovićem koji je igrao u Istri i kad se Alen posljenji put srušio, upravo on ga je oživljavao i spasio. Nažalost, sad Alenu nije bilo spasa. Bili su tu ljudi iz HNS-a, NK Zadra te brojnih drugih klubova, čak i reprezentativac Dejan Lovren.
I nitko nije mogao zadržati suze, nitko ih nije ni skrivao. Dok se spuštao lijes, Igor Pamić je zagrlio cijelu svoju obitelj i samo vrtio glavom, te ih brzo pokupio i otišao, otišli su pronaći svoj mir, kao što je, kako je to rekao tata Igor, njegov Alen sada valjda pronašao svoj.
>>Alen je došao na hakl s prijateljima, stao je na gol... i ubrzo se srušio
>>Igor Pamić: Alen je htio biti golman, a vidite kakva je sudbina
>>Pamić je s bratom remizirao, a Dinamu je zabio gol
>>Demoni zapalili svijeće za pokojnog Alena
