Nisam vjerovao, ali Luka Cindrić spremno se javio u deset ujutro. Čovjek bi rekao nemoguće. Jer, noć prije njegova Barcelona po 11. put osvojila je rukometnu Ligu prvaka. Mislio sam da je fešta sigurno potrajala duboko u noć, pomislio sam kako srednji vanjski naše reprezentacije spava snom pravednika, ali ne...
– Budan sam jer me čeka naporan dan. Ne u smislu treninga ili tako nečega. Ponedjeljak je dan kada slavimo naslov u Barceloni. Sve će biti isto kao lani. Vožnja autobusom kroz grad, pozdravljanje s navijačima, doček na središnjem trgu. Što se tiče slavlja u Kölnu, nije bilo veliko jer smo odmah poslije dodjele medalja imali čarter-let za Barcelonu. Na aerodromu je bio mali doček, ali ono pravo uslijedilo je dan poslije – govori Luka.
Manja minutaža dio taktike
Barcelona je u samo dvije godine dvaput osvojila Ligu prvaka?
– A što reći. Mislim da smo naslov zaslužili. Ispisali smo povijest i drago mi je što sam i ja dio te povijesti. Možda su nas svi rano otpisali jer smo jako loše ušli u sezonu. Barem što se tiče Lige prvaka u kojoj smo imali nekoliko poraza. Ali uhvatili smo formu taman kada je trebalo. Ipak smo dosta promijenili roster, došao je novi trener sa svojim idejama i trebalo je vremena da se sve to posloži. I posložio je više nego dobro.
Igrali ste jako malo u finalu. Neki poseban razlog?
– Ne, nema posebnog razloga. Tako je odlučio trener, to je bio dio taktike. Ne bunim se. Cijelu sezonu imao sam dobru minutažu, u polufinalu sam igrao puno, u finalu nešto manje. Ali sad i nije važno tko je koliko minuta igrao, bitno je da smo osvojili "kantu" i da kući nosim još jednu zlatnu medalju.
To vam je treća zlatna medalja Lige prvaka. Dostigli ste po trofejima Peru Metličića i Ivana Čupića. No možete li dostići Patrika Ćavara koji je pet puta osvajao Ligu prvaka?
– Ne zamaram se puno brojkama. To je više za statističare. Naravno da mi je drago da sam do sada triput osvojio Ligu prvaka. Svaki naslov bio je poseban. Možda najposebniji onaj prvi s Vardarom 2017. godine kada nitko nije očekivao. Uh, kakav je to doček bio u Skoplju. Što se tiče Ćavara, ne znam. Puno je pet. Doduše, imam ugovor s Barcelonom do 2025. godine. Dakle, u sljedeće tri sezone, ako osvojim dva naslova, dostići ću Paku, ha-ha.
Barcelona je doista najbolji svjetski klub, osvojiti 11 naslova velika je stvar. U ne tako dalekoj prošlosti klub iz Katalonije nanizao je pet naslova zaredom. Može li ponoviti taj uspjeh?
– Teško pitanje. Danas u Europi ima nekoliko jakih klubova, svatko svakog može pobijediti. Uostalom, to je dokazao i ovaj završni turnir gdje su sve utakmice bile zanimljive do samog kraja. Barcelona je veliki klub i sigurno će težiti da svake sljedeće sezone igra na završnom turniru. Zanimljivo je da smo jedini gradu donijeli europski naslov, barem što se tiče loptačkih sportova. Doduše, futsal momčad Barcelone ima šansu postati prvakom Europe. Da, oni su još u igri – rekao je Cindrić.
Nakon dvije pandemijske godine, finale je konačno održano pred punom dvoranom, pred 20.000 navijača.
– To je nevjerojatan osjećaj. Već sam prije igrao u Köln Areni finala pred punom dvoranom, ali ovo finale nekako mi je najdraže jer dvije godine nismo igrali pred navijačima. Bilo mi je drago što sam na tribinama vidio hrvatske zastave, a posebno jednu na kojoj je pisalo ime mog rodnog grada Ogulina. To su moji prijatelji koji me svugdje prate. Na tribinama mi je bila i uža obitelj. I supruga, naravno.
Kako je kćerkica Alisa?
– Super. Ima dvije godine. Vesela je i zdrava – istaknuo je Luka čija je kći dobila ime po junakinji popularnih knjiga za djecu Lewisa Carrolla.
Kako su sve momčadi bile smještene u istom hotelu, pretpostavljam da ste se družili sa suigračima iz reprezentacije – Štrlekom, Duvnjakom i Karačićem?
– Kako su utakmice bile svaki dan, bilo je malo vremena za velika druženja, ali svako jutro popili smo kavicu, malo porazgovarali i svatko na svoju stranu – dodao je Cindrić.
Kada ćete u Hrvatsku?
– U srijedu, a onda slijedi možda i najduža stanka otkako se profesionalno bavim rukometom. Mislim da se u klub moram javiti tek negdje u kolovozu. Bit će vremena za baš dobar odmor. Malo Ogulin, puno više more i tako će proći ljeto. A onda sve ispočetka.
Idealan grad za život
Reprezentacija ovo ljeto nema nikakvih obaveza?
– Nema. Trebali su dečki igrati na Mediteranskim igrama, ali ništa od toga. Sezona je, kako ste vidjeli, jako jako duga. Tko bi rekao da ćemo igrati sve do sredine lipnja. Kad sam već kod Mediteranskih igara, ne mogu se sjetiti jesam li igrao barem na jednima...
– Ne može bolje. Odgovara mi klima, grad, taj ležerni pristup svemu. Nema gužve, nema stresa, nema žurbe. Idealno za miran obiteljski život i drago mi je što ću tamo provesti još sljedeće tri godine.
Najteži trenutak do sada u karijeri?
– Kad sam bio na sudu s Metalurgom jer mi nisu htjeli dati ispisnicu. Bila je tad loša atmosfera, situacija. Klub se raspadao, plaće nisu bile isplaćivane po četiri-pet mjeseci... Svi igrači dobili su ispisnicu, ja je jedini nisam dobio, iskreno ne znam zašto. I onda pola godine nisam imao klub. To je bilo jako stresno za mene – zaključio je Cindrić.
U razgovoru je dodao da je PPD Zagreb napravio veliki posao dovođenjem Vuke Borozana. To je sjajan dečko i još bolji igrač s kojim sam igrao u Karlovcu i Vardaru.
Luka moj prijedlog je da manje odmaras a vise treniras.Moras se vratiti poslije povreda i biti pravi.Ovo je sada nista dotjerao si do rezervne klupe i u igri nisi vise faktor.Od slave se ne zivi.