U tri odigrane utakmice nastavka prvenstva Dinamo je osvojio samo pet od mogućih devet bodova, a za suparnike baš i nije imao nekakve “bauke” iz naše lige. S Goricom, koja je posljednjeplasirana momčad naše lige i u 20 dosadašnjih utakmica ima samo jednu pobjedu, plavi su odigrali 0:0; to je Gorici tek šesti remi i deveti osvojeni bod. Potom su plavi pobijedili Lokomotivu, momčad koja igra dobro i nije bezazlena. Plavi su susjede potpuno nadigrali u prvom dijelu, pogađali prečke i vratnice, a onda su u drugom dijelu neshvatljivo pali i spašavali tu 2:1 pobjedu.
Čačić je bio vidovit
I za kraj, u vikendu iza nas plavi su igrali u Koprivnici, kod momčadi koja u dvije utakmice prije toga nije uputila udarac u okvir suparnika, imali su i rano 1:0 vodstvo, a onda u završnici utakmice opasno “visili” i spašavali tih 1:1 za taj jedan bod.
Plavi ne mogu biti zadovoljni svojim predstavama, u tri utakmice postigli su tri pogotka, a dva primili, no čini se da je trener Dinama Ante Čačić pomalo vidovit, odmah nakon remija sa Slavenom Belupom ustvrdio je da je taj bod korak prema naslovu prvaka. S podsmijehom smo prihvatili tu izjavu jer se nama činilo da su to dva koraka (dva izgubljena boda) koja plave udaljavaju od tog željenog trofeja. Ispalo je da je Čačić bio u pravu jer je najveći konkurent Dinama, splitski Hajduk, izgubio dvije utakmice zaredom, u tri “proljetne” utakmice osvojio je samo tri boda pa su plavi tako samo povećali svoju prednost i sad na kontu imaju osam bodova prednost, uz još jednu utakmicu manje (s Istrom 1961 u Puli, koja će se igrati u ožujku).
Dinamo upravo s Istrom igra u petak u redovnom 21. kolu u Maksimiru i ima priliku otići na 11 bodova viška te povećati pritisak na Hajduk, kojeg dan poslije čeka teška utakmica kod razigranog Varaždina.
Napomenimo da je i trećeplasirana momčad HNL-a u nastavku sezone povećala svoj zaostatak za plavima. Sada zaostaju zacijelo nedostižnih 12 bodova, a Pomsova momčad ima i utakmicu više od Zagrepčana te je u te tri utakmice osvojila četiri boda, dakle i oni su “uknjižili” manje od Dinama i zapravo više nisu u ozbiljnoj igri za naslov prvaka. Mogu samo pokušati iskoristiti još pokoji kiks Hajduka i preoteti mu drugo mjesto, što u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu nije nevažno.
Već sada, 16 kola prije kraja prvenstva, bilo bi suludo otpisati Hajduk iz borbe za naslov prvaka, ali u ovom trenutku dojam je da Dinamu taj trofej može uzeti samo – Dinamo. Tako ispada da je Dinamo sam sebi najveći suparnik, pa čak i jedini. Jer budu li plavi do kraja igrali samo dovoljno dobro, teško će prokockati zasluženu stečenu prednost. No, moraju biti oprezni jer su pokazali da znaju igrati loše i da ih naši prvoligaši mogu iznenaditi. No, tu je pitanje kontinuiteta, koji plavi ipak imaju u značajnijoj količini od rivala. Pa su onda i jedna pobjeda i dva remija, s obzirom na suparničke greške u koracima, dovoljni da plavi još malo učvrste svoju prednost i poziciju te da na miru gledaju kako se ostali još više muče.
Plavi ipak moraju bolje
Doduše, igre plavih sigurno ne zadovoljavaju navijače, samo jedno kvalitetno odigrano poluvrijeme od njih šest u ovom nastavku HNL-a sigurno nije nekakav uspjeh i plavi će morati podignuti formu. To bi se i moglo i moralo dogoditi jer bi trebali postajati bolji kako budu odmicale utakmice, kad ih već nisu igrali na pripremama. Moraju plavi računati i na to da suparnici, poglavito Hajduk, koji im je bodovno najbliži, neće stalno gubiti bodove, tako da bi Čačić i njegovi igrači ipak morali igrati nešto kvalitetnije nego na otvaranju nastavka prvenstva.
...po meni naslov nije upitan, tolike su untarnje snage u kvaliteti ekipe, da će oni to izgurati i sami, svakako gledajući u odnosu na moguće konkurente... ali, veliko ali... to nije niti približno onome što je dostojno igri Dinama i očekivanog, nadasve za europske utakmice... i kada sagledamo unatrag, ne tako davno, bili smo oformljena europska ekipa sa modernim i prepoznatljivim nogometom, pogotovo još kada su bili Majer, Jakić i Gvardiol, ja sam to tada zvao atomski dinamo... no ovo sada je jako problematična igra... dakle igra lišena bilo kakve taktičke zamisli, organiziranog pristupa, ekipno uigranog nastupa... ovo je takva stihija od igre, a sve naravno polazi, i dolazi od trenera... nažalost, mislim da je prošlo Čačićevo vrijeme, i njegovoj neuvjerljivoj igri... izgurat ćemo mi sezonu po samoj inerciji igračke snage, autoriteta i iskustva proteklih godina, no ozbiljno usporavamo, treba nam iznova pokretač, vrhunski pokretač...