NK Zrinski Osječko 1664 vodeća je momčad SuperSport Prve NL, nakon 19 kola ima sedam bodova više od drugoplasiranoga Šibenika, i sigurno plovi prema najvišemu rangu hrvatskog nogometa. Trener momčadi iz malenoga Jurjevca, koja domaće utakmice igra u osječkom Gradskom vrtu, 46-godišnji je Osječanin Igor Budiša, nekadašnji nogometaš, svojedobno čak i Dinama, iza kojega je bogata profesionalna karijera. S Igorom Budišom razgovarali smo uoči prvenstvene utakmice Zrinski Osječko 1664 – Dugopolje (petak, 14.50).
- Jako sam kasno počeo igrati nogomet, tek sa 16 godina, kada me otac Igora Cvitanovića, Franjo Cvitanović, uočio na ulici ili na nekom školskom turniru i pozvao me u osječki Metalac. Već za četiri mjeseca prešao sam u Osijek, potom sam s Osijekom postao kadetski prvak Hrvatske, bio sam reprezentativac U-17 i U-18, a u Dinamo samo došao 1996. godine, nakon što mi je bio istekao juniorski staž u Osijeku. Presudna je bila utakmica Dinamo – Osijek u Maksimiru, kada smo ih pobijedili 3:0, a ja sam bio strijelac i dvostruki asistent. Tako sam dobio priliku doći u Dinamo. Ljudi u Dinamovoj školi su tada već bili znali za mene, direktor škole bio je Ivan Bedi.
GALERIJA Dinamo srušio Rijeku u nevjerojatnoj završnici derbija. Brodić zabio za velika tri boda plavih (1:0)
Postali ste dio Dinamove prve momčadi, kod Otta Barića?
- Kada sam došao u Dinamo, imao sam veliki problem jer NK Osijek nije želio dao brisovnicu iz ovdašnjeg županijskog saveza. U Dinamu sam došao u ljeto, a nisam mogao igrati službene utakmice sve do studenoga. Nastupao sam samo u prijateljskim ogledima, da, bio mi je Barić trener, imali smo jako korektan odnos; pravi trener, čovjek kulturan, kaže ti otvoreno kakav si igrač, gdje te vidi... U Dinamo sam došao kao ofenzivni igrač, a tek u Njemačkoj sam kasnije postao obrambeni – kaže Budiša i posve iskreno nastavlja:
- Ja sam u Dinamu zaista bio 'pod šokom'. Meni je to sve došlo preko noći, sjećam se vrlo dobro te nevjerojatno jake momčadi, Viduka, Cvitanović, Mujčin, Dario Šimić, Jurić, Jurčić, Tomas, Rukavina... Ja sam s njima trenirao i išao na prijateljske utakmice, a igrao sam i za drugu momčad koja je tek bila formirana. U to vrijeme intenzivno sam se družio sa Sergejem Jakirovićem, koji mi je i dan danas prijatelj, bio je tu i Antonio Franja...
Kako ste upoznali Jakirovića?
- Moj vjenčani kum – brat Igora Cvitanovića Slaven - je iz Sesveta, a i Jakirović je iz Sesveta.
Koliko ste vremena proveli u Dinamu?
- Imao sam ugovor na dvije godine. Prvu polusezonu samo sam trenirao i igrao prijateljske utakmice, a u zimu sam s Franjom i Kopićem otišao na posudbu u zaprešićki Inter, gdje mi je trener bio Đalma Marković. To mi je bilo sjajno iskustvo. Na žalost, prije povratka u Dinamo napravio sam veliku pogrešku; igrajući mali nogomet u Osijeku doživio sam prijelom kost u stopalu, i zbog toga sam bio 'u autu' tri do pet mjeseci. Tu sam se bio zamjerio gospodinu Bediju, i općenito Dinamu, prema kojemu nisam bio korektan. Nakon toga sam otišao u vojsku u Požegu i igrao za Marsoniju, a potom odande u Njemačku.
VEZANI ČLANCI:
Njemačka je jedna od šest zemalja u kojima ste igrali; uz Hrvatsku, Kinu, Mađarsku, Grčku i Rusiju.
- U Njemačkoj sam najprije bio trećeligaški igrač, potom sam s Eintrachtom iz Triera igrao 2. Bundesligu, u njoj imam pedeset nastupa, bio sam prvi hrvatski nogometaš u Škoda Xanthiju, u Kini sam s klubom iz Jiangsua, u kojega je kasnije došao Sammir, bio prvak druge lige. U Kini sam se osjećao jako ugodno, bio sam tamo pune dvije godine, skoro sam ostao tamo živjeti. Moj prvi grad u Kini bio je Qingdao, u kojemu su prije mene igrali Dragan Vukoja i Miroslav Bičanić, a potom sam preselio u Nanjing, koji je prije komunizma bio kineska prijestolnica. Toliko smo tamo dobro živjeli da sam poželio ostati za stalno, moja bivša supruga također je bila za to, ali moji roditelji dali su si truda, prvi put su sjeli u avion, doletjeli u Kinu, proveli sa mnom mjesec dana i odgovorili me od toga da tamo ostanem.
Godinu dana trener ste u Zrinskom iz Jurjevca. Kako je do toga došlo i kako funkcionirate s osebujnim predsjednikom Komakom?
- U Zrinskom sam u prošloj sezoni bio pomoćnik Antunu Labaku, koji je prošloga ljeta bio smijenjen, zapravo skupa smo bili smijenjeni nakon što predsjednik bio jako nezadovoljan nakon jedne utakmice i odlučio je sjesti na klupu. Kada je nama bilo rečeno da više nismo treneri, ja sam prvi bio rekao: 'U redu, od sutra sam na godišnjem, mene ovo više ne zanima'. Labak je tada bio prvi koji je rekao da ne idemo, da ne možemo ostaviti momčad nakon što smo napravili velike stvari. Tako smo ipak ostali, ostao sam iz respekta prema njemu. Moram reći da između predsjednika i stručnoga stožera u Zrinjskom stoji jedna osoba, isto Slovak iz Jurjevca kao i gazda Komak, za koju javnost možda i ne zna, on se ne voli medijski eksponirati – i na nagovor te osobe mi smo tada bili ostali i dva tjedna vodili smo treninge. Smatrao je da će predsjednika njegovo nezadovoljstvo proći do kvalifikacijskih utakmica s Kustošijom. Međutim, predsjednik se ipak bio pojavio, digao galamu i kazao da ne želi vidjeti Labaka i mene više na klupi.
Pa kako ste onda ostali?
- Tako što je u zapisniku nedostajao trener, a ja imam licenciju Uefa Pro. Tada su me zamolili da sjednem na klupu da ne ispadne potpuni cirkus. Mi smo izbacili Kustošiju, ušli u viši rang, i tada sam pomislio: 'Gotovo je, neću više'. Međutim, imali smo samo deset dana do početka priprema. Klub je kontaktirao nekolicinu trenera, ljudi nisu htjeli, nisu mogli ili nisu dovoljno vjerovali s obzirom na specifičan stil vođenja kluba gospodina Komaka. Onda je on mene nazvao i zamolio me da budem glavni trener.
VEZANI ČLANCI:
S obzirom na takvu predsjednikovu narav, koliko vaša suradnja može dugo trajati? Naime, i Labak je bio uspješan sve dok predsjedniku nije prekipjelo?
- Svjestan sam predsjednikovoga načina razmišljanja, poimanja nogometa..., i na to gledam kao na svaki posao. Ja taj posao uzimam i radim ozbiljno, dok ide – ide, kada ne bude išlo, svatko će otići svojim putem.
Ulazi li Komak u svlačionicu, sugerira li vam u odlučivanju u vašemu sektoru?
- On dođe u svlačionicu, on razgovara s igračima, on daje svoje ideje, ali se ne miješa u moj posao, niti u moje odluke. Otkad sam prvi put ušao u njegov ured do dana današnjeg, ja nikada nisam od njega čuo rečenicu: 'Stavi Peru Perića ili nemoj staviti ovoga ili onoga'. Čujte, nisu to uvijek ugodni razgovori, ja nikome ne podilazim, točno mu kažem onako kako jest, argumentirano, i objasnim mu stvari. Ali, reći ću vam i ovo o Komaku: on uopće nije takav kakvim ga možda doživljaju prema njegovim javnim nastupima. On je izuzetno pozitivna osoba, on vjeruje u ovo što radi, i mene je zaista ugodno iznenadio. Sad mi je žao što nismo imali češću komunikaciju dok smo bili u nižemu rangu, sada bismo imali još bolji odnos.
Je li predsjednik sada zadovoljan? NK Zrinski uvjerljiv je lider SuperSport Prve NL.
- On nikada nije zadovoljan, kao niti ja! Uvijek težim da bude sve idealno, ali sam istodobno svjestan i koje mi igrače imamo, gdje treniramo, u kojim uvjetima... Mi treniramo i igramo u Gradskom vrtu, a on njega je ostalo samo kultno mjesto osječkog nogometa i ime. Mogu li tamo biti bolji uvjeti za treniranje? Ja mislim da mogu. Ali, s obzirom gdje smo bili, i gdje smo sada, ja mogu biti samo sretan što sam tu.
VEZANI ČLANCI:
Kako će Zrinski Osječko 1664 izgledati u prvoj ligi? Možete li jamčiti da ne biste izgledali kao Rudeš ove sezone?
- Ne mogu ništa jamčiti, osim da ćemo danas protiv Dugopolja dati sve od sebe na terenu. A što će se dogoditi za par mjeseci, ja to znam, jer ne vodim klub. Ljudi koji ga vode i koji su uzeli ovakav zamah trebali bi biti svjesni u što ulaze. Ovo što sada imamo samo je jedna cigla u izgradnji kuće. I ovo što radimo nije baš normalno, s obzirom na kadar igrača, na logistiku; tek sam nedavno dobio pomoćnog trenera, do tada sam imao samo kondicijskog... Iskreno, ja i dalje mislim da je Šibenik favorit za prvo mjesto.
Sanjate li da vodite svoj Zrinski sljedeće sezone na Poljudu i u Maksimiru?
- Apsolutno, zašto ne? Ne samo sa Zrinskim. Moje trenerske ambicije su velike, trener sam rudar, puno sam uložio u sebe u trenerskom poslu prošao sam sve, nisam preskakao stepenice; vodio sam djecu, niže rangove... Meni ovaj Zrinski jako puno znači i dat ću sve od sebe da ovo izguramo do kraja. To je onih mojih 'pet minuta' na vrhu, a najteže je imati tih 'pet minuta' u svojemu dvorištu. U sebi imam inat, ne dam na sebe, gazim koliko ide, radim najbolje što znam...
Kako gledate na trenutačnu poziciju Zekića u NK Osijek?
- Jako sam osjetljiv na kolege trenere i njihov rad. Zorana poznajem jako dobro, on je svojedobno bio kod mene u Nanjingu na probi, ali se nije bio dogovorio s klubom. A za Zekića trenera nemam što posebno reći. On ima svoj stil, način treniranja, metodologiju, vođenje treninga i momčadi. A kakva je atmosfera u Osijeku? Osijek je za sve nas velik klub, naravno da navijači u Slavonci žele više i bolje. Za Zorana ih vežu specifične uspomene, s obzirom na 2015. godinu kada je došao u klub. Situacija u NK Osijek za mene nije alarmantna, nije za skidanje glave treneru. Zekić dobro radi s mladim igračima, ima tu igrača koji nisu još provjereni do kraja, i nije lako to sve ukomponirati – zaključio je Igor Budiša.
VIDEO Bruno Marić dao ostavku, suci planiraju bojkot. Janković: 'Ovo je slijepa ulica'
