Na ovogodišnjem Simposaru, sarajevskom sportskom simpoziju, jedan od zanimljivijih panela bio je onaj s radnim naslovom "Uloga sportskih analitičara u modernom nogometu i što se to nalazi između objektivnosti i strasti". Taj posao danas u svijetu medija rade – ili su radili – bivši nogometni asovi (Del Piero, Schmeichel, Neville, Owen...) i što je netko bio veće igračko ime, to su njegovi angažmani skuplji.
O tome su na Simposaru razgovarala tri stručna analitičara – Joško Jeličić, Rade Bogdanović i Robert Jarni – te Vahid Halilhodžić iz perspektive onoga čije izvedbe analitičari ocjenjuju. Evo kako nas je legendarni Vaha uveo u tu temu:
– Zahvaljujući medijskoj ekspanziji nogometa, takva vrsta je nužna i to je neki novi posao u medijima. Volim da to čini bivši igrač, no i oni se trebaju pripremiti, a znam neke koji dolaze bez ikakve pripreme i onda javno kažu nešto što ostaje trajno. Osim što poznaješ sport koji si igrao, moraš imati i puno podataka da bi tvoja pohvala ili kritika bila objektivna i vjerodostojna te da bi pojasnio analfabetima da nogomet nije toliko jednostavan kako se čini.
Analitičari ruše Dechampsa
Što još karizmatični trener zamjera analitičarima, među kojima katkad ima i cehovskih mu kolega?
– Nije dobro kada trener kolegu trenera pokušava opravdati. S druge strane, neki analitičari znaju biti nekorektni, pri čemu vam navodim primjer iz Francuske, gdje neki bivši igrači idu oštro na izbornika Dechampsa, a on je svjetski prvak. To više nisu konstruktivne kritike, to su provokacije.
Jedan od onih koji kritizira svog izbornika jest i Rade Bogdanović, stručni komentator nogometa na Radio-televiziji Srbija. Bivši igrač Željezničara i Werdera o izborniku Draganu Stojkoviću i prije Eura govorio je s dosta skepse. Čak ga je prozvao srećkovićem, a nikako trenerskim znalcem.
– Kako svi igraju s bekovima, a samo mi ne igramo, čovjek se mora zapitati zašto je to tako. Nije normalno ni to da promijeniš vratara u prvoj utakmici, da uđeš u sukob s kapetanom, da u prvoj utakmici centarfora Vlahovića staviš da igra desnog veznog, da se odrekneš jako brzog Lazovića...
Danas jako cijenjeni Bogdanović taj je posao počeo raditi prije desetak godina.
– Slučajno sam dospio na RTS jer im netko tog dana nije mogao doći pa su se sjetili mene. Jako puno vremena provodim gledajući utakmice i čitajući tekstove kako bih sklopio mozaik. O mnogim igračima znam puno, gdje su i kako igrali, kakvo im je obiteljsko zaleđe. Držim da sam jako studiozan i ako me pitate što vidim, ja ću to i reći jer mi je tako sutra lakše stati pred ogledalo. Nemam nikakvih drugih namjera osim da omogućim publici da gleda nogomet tako da zamjećuje i detalje.
VEZANI ČLANCI:
Zbog takva pristupa Bogdanović zna biti i meta nezadovoljnika.
– Katkad nije lako, ustanete, a supruga vam kaže: "Ne gledaj portale jer visiš na svima." To vam je Balkan.
Na brdovitom Balkanu onima koji nemaju dlake na jeziku nije lako.
– Najteže se nosim sa susjedom Perom kojem je 78 godina i zna sastave svih timova. Imao sam nekoliko poziva iz obitelji nekih igrača koji bi im iznijeli razloge zašto se tom igraču nešto dogodilo na terenu. Taj razgovor bi krenuo ovako: "Pa gdje pred dva milijuna ljudi da ono kažeš?!" Na to bih ja: "Pa vidjeli smo svi." Oni bi pak: "Ne bi vidjeli da ti nisi rekao." Bilo je nekih napisa gdje guraju svoje poslovne partnere da me diskreditiraju, da sam za reality show i tako nekako. Ne odgovaram im jer sam debelo siguran u ono što govorim o sportašima, koji ipak žive dobre živote i to nije život pod pritiskom pod kakvim je 90 posto stanovnika ovog planeta.
Bogdanović je svjestan ovoga:
– Znam da će me kad-tad otjerati i to mi ne gine. Govoriti toliko godina znači da moram nekome zasmetati, no ja ću i dalje biti svoj.
Tri godine dulji staž stručnog sukomentatora od Bogdanovića ima njegov hrvatski kolega Joško Jeličić, čovjek koji je svojom iskričavošću i dinamikom izričaja postavio visoke standarde za sve one koji se time žele baviti.
– Ovim poslom bavim se 13 godina i njegovo prokletstvo, ali i ljepota jest u tome što je to najglobalniji sport kod kojeg nema egzaktne istine. Uvijek mogu reći da je neki trener trebao igrati u nekom drugom sustavu, ali nemam potvrdu da bi to doista bilo bolje.
Kao čovjek koji se ne ustručava reći ono što mu je na umu, Joško se nerijetko susreće i s ovim pitanjem:
– Često me pitaju zašto nisam trener, kad sam već završio trenersku akademiju. Silno poštujem trenere i mislim, bez fige u džepu, da je njihov posao puno kompleksniji nego moj. Svaki trener ima svoje ideje, u smislu uloga pojedinaca, geometrije igre, psihološkog vođenja skupine. Mi stručni analitičari dolazimo na kraju i uvijek ispada da pametujemo. No ja puno ulažem u sebe. Evo, prošli sam vikend radio pet utakmica domaćeg prvenstva i bilo bi mi lakše okopavati vinograd nego to gledati.
Kritičan je Jeličić bio i prema novinarima novih naraštaja, onima s nabujalih portala.
– Živimo u vremenu prljave tehnologije, pri čemu su "mainstream" mediji proizveli hrpu mediokriteta koji konzumente hrane crnilom. Oni će rijetko kad objaviti pohvalu, a favoriziraju ono kritički izrečeno i tako ispod svog teksta generiraju reakcije poluidiota. To čine samo ljudi koji nikad ništa nisu napravili, a vole hračkati po boljima od sebe. Prije je bilo onih koji bi u kafiću širili crnilo, no takve si mogao nogom u guzicu. Ovi današnji se zatvore u svom balonu, napišu da imam klempave uši i sretni su.
Što još čini dobroga stručnoga komentatora?
– To je posao koji se sastoji od verbalne i neverbalne komunikcije. Dakle, morate biti i televizični, morate pristojno izgledati pa više potrošim na garderobu da bih se prezentirao u što boljem svjetlu nego što zaradim.
Kako balansirati između strasti i objektivnosti, osobito kada se komentira nastup svoje reprezentacije?
– Treba razlučiti klubove i reprezentaciju. Kada igra nacionalna vrsta, meni nije prirodno da ne pokažem svoju emociju. Veliki sam navijač Hrvatske i stojim iza izbornika, zbog čega sam često na udaru mediokriteta. Potekao sam u Hajduku, no nije bilo većeg kritičara Hajdukove situacije od mene.
Upitan je Jeličić i koliko je teško kritizirati najboljeg igrača reprezentacije ako je taj dan bio ispod svog prosjeka.
– Ako se u ovom poslu nastojite svidjeti svima, onda ste na pogrešnom putu. Teško je igrače koje obožavaš dovesti u kontekst lošeg nastupa, no ako želiš imati kredibilitet, stvari moraš nazivati pravim imenom. I zbog toga imam bivših kolega s kojima ne razgovaram. Žao mi je zbog toga, no od početka sam uvijek bio takav. Igor Štimac bio je pionir ovog posla i on je letvicu postavio visoko. Ja sam drukčiji, u smislu jezičine, sarkazma, no kod nas mnogi zdravi humor ne razumiju.
VEZANI ČLANCI:
Je li Joško dobivao prijetnje putem društvenih mreža ili na neki drugi način?
– U inboks dobivam poruke samo od dama, isključivo starijih od 50 godina, pa sam malo nezadovoljan. Šalim se, dakako. Dobivam hrpu poruka, no koliko god napreduje žutilo, mi smo Modra lasta za gospodu iz Srbije. Dakako, kontekstaši s portala uvijek izvuku ono što prodaje njihov tekst. Nakon što sam rekao da Hajdukov desni bočni Moufi ima nogometni IQ na razini zimske temperature, svi su napisali da sam rekao da je on glup čovjek, a ja to nisam rekao. Ipak, nakon toga meni ostane loš osjećaj da sam nekoga osobno uvrijedio.
Valjalo je steći imunitet na takve osvrte na njegov posao.
– Imam posao koji razvijam i ne živim od analiza utakmica, i kao takav sam neovisan. Imam i obitelj i neki svoj oklop zahvaljujući kojem sam stekao imunitet i spavam kao beba. Kada kažeš istinu, onda se ne moraš sjećati što si rekao. Ako sa sobom nosiš vagu, ne ulazi u studio. Uostalom, apsolutna objektivnost ne postoji jer kad god iznosiš svoje mišljenje, ti si zapravo subjektivan. Nogomet nije matematika, a ja se uvijek mogu nasloniti na rezultat. Inače, nogomet je sport koji slabijoj ekipi daje najveću mogućnost iznenađenja, koja je u košarci i rukometu ipak manja.
Jarni je došao s rokovnikom
Tijekom nogometne emisije jedne BiH televizije negdašnji hrvatski as Robert Jarni imao je rokovnik, za razliku od kolega nogometaša Blaža Sliškovića i Elvira Baljića. No sljedeći dan i njih dvojica došla su s rokovnicima.
– Došao sam govoriti o nogometu, a da bih mogao reći neke stvari, moram se pripremiti. To činim kod kuće i za pojedinu utakmicu to traje do dva sata. Ne možeš doći pred toliki televizijski auditorij a da govoriš bez argumenata.
Jednom se, za svoga desetomjesečnog mandata u Dinamu, u ulozi stručnog analitičara našao i Vahid Halilhodžić.
– U to se vrijeme nisam htio pojavljivati u toj ulozi, ali sam pristao komentirati Ligu prvaka. No kako sam taj dan imao puno posla u klubu, otišao sam na prijenos nedovoljno pripremljen. Kako je moj nogometni vokabular bio skroman, jer puno sam jači na francuskom, često sam upotrebljavao "kažem ja" a da toga nisam bio svjestan. Idućih dana gdje god sam došao, reakcije su bile "kažem ja" pa sam se i smijao. To mi je bio dokaz da osim stručnog znanja za taj posao moraš imati i vokabular.
