Slavko Goluža, izbornik rukometaša Hrvatske, namjestio je osmijeh koji nije skidao cijele večeri nakon što je doznao s kim će njegovi izabranici igrati u skupini Svjetskog prvenstva koje će se igrati od 15. siječnja do 1. veljače u Dohi.
Opasni Hasanefendić
Kako ne bi bio zadovoljan kada je u skupini dobio Iran te Bosnu i Hercegovinu koji nikad nisu igrali na svjetskim prvenstvima, Austriju koja je igrala dvaput, davne 1958. i 2011. godine, Makedoniju koja ima samo tri nastupa na SP-u te Tunis. I upravo je Tunis najveća prijetnja jer su stalni sudionici svjetskih prvenstava od 1995. godine, a najveći uspjeh ostvarili su 2005. kada su na domaćem parketu bili četvrti.
Od šest izbornika u našoj skupini petorica su s prostora bivše Jugoslavije. Hrvatski treneri vodit će tri reprezentacije: Hrvatsku (Goluža), Makedoniju (Ivica Obrvan) i Tunis (Sead Hasanefendić). Slovenac Borut Maček vodi Iran, a Dobrivoje Marković izbornik je Bosne i Hercegovine. "Uljez" je samo austrijski izbornik, inače Islanđanin.
– Moći ćemo na konferencijama za novinare govoriti našim jezikom – našalio se Slavko Goluža.
Katar će nakon deset godina biti domaćin svjetskog prvenstva izvan Europe. Tunis je bio posljednji domaćin, a Goluža ne bi imao ništa protiv da ponovimo drugo mjesto iz 2005. godine. Ništa protiv ne bi imao ni Hasanefendić koji je tada bio izbornik Tunisa s kojim je bio četvrti.
– Hrvatska je favorit naše skupine. Za njih će utakmice u skupini biti tek lagani treninzi – rekao je Hasanefendić.
Goluža se samo nasmijao:
– Ne, Tunis je favorit. Imate 35 dana priprema za Svjetsko prvenstvo, a ja samo 15 – kontrirao je naš izbornik.
– Pa što sad, da skratim pripreme? – pitao se Hasanefendić.
S Tunisom smo igrali dvije dramatične utakmice. Na SP-u 1995. prošli smo u četvrtfinale pobijedivši ih zbog bolje izvođenih sedmeraca nakon dva produžetka. Vlado Šola bio je naš junak. Poslije smo osvojili srebro. Goluža je bio mlad igrač, gledao je sve to s klupe. A s klupe, ovoga puta kao izbornik, gledao je jedan ratoborni Tunis s kojim smo igrali u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Londonu.
– Nadam se da se neće u Kataru ponoviti ta pretjerana borbenost – mrko je Goluža pogledao Seada.
Možda brat na brata
Ivica Obrvan, izbornik Makedonije, još se lani na Europskom prvenstvu htio sučeliti s Golužom. Nije došlo do te utakmice, ali sada hoće.
– Dobio sam priliku da igram s Hrvatskom, ali odmah ću vam reći da nema nikakvog straha. Hrvatska je u rukometnom vrhu od 2003. godine, ali vjerujem da s pravim pristupom možemo do pobjede. Na kraju krajeva, sve ovisi o nama – rekao je Linci koji je godinama igrao sa Golužom u Metkoviću i Zagrebu.
S Makedoncima smo igrali samo triput. Na EP-u 1998. uvjerljivo smo ih pobijedili sa 28:21, a u kvalifikacijama za taj EP u Zagrebu bilo je 37:27, a u Skopju smo izgubili sa 29:31, i to u Kalama gdje se od silnog dima cigareta pola utakmice nije vidjelo.
U Bosni i Hercegovini dva su najopasnija igrača Nikola Prce, koji je nekada igrao za Hrvatsku, i Ivan Karačić. Ako Goluža bude zvao Igora, onda će konačno igrati brat protiv brata.
S Austrijancima smo igrali triput i triput smo ih pobijedili, posljednji put na EP-u 2010. gdje su bili domaćini (26:23). Iran? O njima se ništa ne zna osim da im najbolji šuter Jamali igra, i to ne puno, za mađarski Veszprem. Maček je prije dvije godine na SP-u vodio Katar, sada će pokušati nešto napraviti s Iranom.
>>Obrvan: Ne bojimo se Hrvatske, odlična nam je skupina
Naravno da bi kad nije pobjednik,nije potrebno nista vise pisati...