Zanimanje Hrvata za borilačke sportove raste, a proizvod toga je i MMA liga, za koju nam njezin koordinator Tomislav Novosel kaže da je natjecanje za neafirmirane:
– Zamislite nogometaša koji trenira 10 godina, a nema gdje igrati utakmicu. MMA ligu pokrenuli smo upravo zbog dečki koji dugo treniraju, a nemaju gdje pokazati što znaju. Organizatori turnira koji su se prije održavali nisu bili voljni dati priliku "bezimenim" borcima jer su upravo imenima htjeli privlačiti publiku.
Debitant s 32 godine!?
U subotu navečer, u Draženovu domu, gledali smo okršaje tih nepoznatih gladijatora. U sklopu drugog turnira MMA lige bilo je i 32-godišnjih debitanata kao što je Slavonac Josip Ivanušić iz Črnkovaca. Josip je inženjer elektrotehnike, specijalist za instrumentaciju u Crodux plinu, a dosad se bavio kick-boksom. Na pitanje nije li malo kasno da započinje karijeru u slobodnoj borbi, rekao je:
– I Randy Couture počeo je u kasnim tridesetima pa je postao jedan od najvećih. Bitno je da imate borilačku bazu, tada nikad nije kasno za MMA.
MMA je kratica za mixed martial arts, odnosno mješoviti borilački sport, koji Amerikanci još zovu ultimate fight, a mi ga zovemo slobodnom borbom. S obzirom na to da su dozvoljeni svi udarci, ali i poluge i gušenja, za neke je to ravno gladijatorskim borbama u starome Rimu, no ne i za ljude slične Josipu:
– To je malo grublja verzija šaha, sport koji nije za bahate i arogantne – govori Josip čiji 3,5-godišnji sin Leon već udara po fokuserima.
I odbojkaš trenira MMA
Među sudionicima drugog turnira zatekli smo nekoliko studenata, jednog od direktora u zaštitarskoj tvrtki Bilić-Erić (Teo Radnić, 31), ali i dva zagrebačka medicinska tehničara. Matija Blažičević (70 kg) medicinski je tehničar u psihijatrijskoj ustanovi u Vrapču, a 31-godišnji Hrvoje Martić (84 kg) u Hitnoj pomoći.
– Do 25. godine tukao sam se na ulici, a od 27. treniram slobodnu borbu. Vrlo brzo shvatio sam da je to ono pravo i da ću u tome ostati do pedesete – ističe Martić.
U veteranskim se danima slobodnom borbom, doduše samo rekreativno, počeo baviti i bivši odbojkaški reprezentativac Dejan Laninović. Kaže da nema sporta koji je toliko naporan.
– Bio sam vrhunski sportaš, prošao sam puno priprema, no ništa nije napornije od treninga ultimate fighta.
S tim će se, vjerojatno, složiti i braća Lovro (22) i Luka (20) Vrkić iz UFK Trešnjevka. No, oni su se morali složiti s još nečim – da će se međusobno potući ako mlađi brat Luka, lanjski pobjednik u kategoriji do 77 kg, naiđe u prosinačkom superfinalu na Lovru. Na to nas je upozorio koordinator lige Tomislav Novosel:
– Pri potpisivanju ugovora morali su potpisati dodatak ugovorima da se ta borba mora održati i da će biti ozbiljna.
Kad smo Lovru pitali hoće li to biti problem, jer, recimo, braća Kličko to ne žele činiti, stariji Vrkić je spremno odgovorio:
– Potukli smo se mi kod kuće puno puta pa nam neće biti problem potući se ponovo i u kavezu.
Sport, kažete? Evo, samo što ga ne uvrste na Olimpijadu. Treba prvo razumjeti definiciju sporta, mada mi to sve skupa više sliči gubitničkoj utjesi. Mi nismo neprilagođeni divljaci koji ne znaju gdje su šuplji pa se moraju mlatiti međusobno kako bi se "ostvarili", već smo...SPORTAŠI. I svi se grohotom nasmijaše.