Dan poslije Poljudom je dominiralo sunce, užitak je bilo gledati klince kako na 22. Božićnom atletskom mitingu AK Hajduk trče i iskreno se raduju medaljama. Profesor Akrap, jedan od onih starog kova, vrhunski je to organizirao, a legendarni napadač Hajduka Zvonko Bego dijelio je medalje. Malena, sedmogodišnja Mihaela Šunjić iz Benkovca sjala je od sreće, ponosno pokazivala zlato, ona i ostale “Mihaele” s vremena na vrijeme pokažu zašto je sport lijep. Tribine su bile ispunjene osmijehom, užitkom, a ne kao dan prije tugom bijelih zbog poraza u 94. minuti. Duh Hilala Soudanija negdje se izgubio među tom dječicom, ostala je poneka slika na kojoj je prekrižena glava Zdravka Mamića, ali ostale su i Hajdukove brige. Derbi je bio užasan, taj gol Soudanija tek je mogao ublažiti kritike. Ili kako reče legendarni Ćiro Blažević “od dva slaba, pobijedio je manje slab”.
Hajdukovi pristaše još će proklinjati sreću, pogledavati prema sucu Mariju Zebecu, koji je odradio najteži zadatak u karijeri, i upozoravati na prekršaj nad Ohandzom u akciji kada je Dinamo dao gol... Ili vrtjeti snimku iz 65. minute kada je Sigali u nogu udario Ercega u šesnaestercu Dinama. Ali, sve to neće promijeniti činjenicu da je Kvesić bek nedovoljne kvalitete za Hajduk, jer rijetko koga lopta onako može preskočiti. Neće promijeniti činjenicu da Grka Savvasa nismo vidjeli cijelu utakmicu, dao je jednu kvalitetnu loptu. Neće promijeniti činjenicu da se Ohandza valjao dvadesetak minuta, a i u tom skoku s Benkovićem samo je čekao prekršaj, bez prave namjere da skoči i othrva se... Mogli bismo nabrajati “dva dana”, toliko toga ima lošeg u igri Hajduka, koji će prezimiti na četvrtom mjestu.
Jedina svijetla točka je ta 65. minuta, akcija za taj sporni jedanaesterac. To je zapravo važan dio “duge ceste”, koju propagiraju Hajdukovi navijači. Igra, tap, tap, tap, Savvas okomito za Vlašića, ovaj iz prve prema Saidu s kojim je odigrao dvostruki pas i brzi ubačaj za Ercega. Baš je to osnovna ideja Španjolca Joana Carrilla, koji s Hajdukom želi igrati brzo. Taj “tap, tap, tap” vrtio je na nekoliko treninga, svaka se vježba temelji na brzom rješavanju lopte i kretnji.
Carrillo će dobiti šest mjeseci za uigravanje momčadi za novo prvenstvo, ali sada je na potezu vodstvo Hajduka. U ovih mjesec dana mora se napraviti čistilište igračkog kadra, jer čemu držati igrače kojih na ljeto neće biti. Savvas i Hamza, jedan stoji 50, a drugi 500 tisuća eura, mogu ostati ako za njih Hajduk uplati odštetu, Memolla također ima ugovor do ljeta 2017. godine, baš kao i Kvesić, Futacs i Said, a Ohandza još nije ni potpisao novi ugovor i na ljeto je slobodan. To su temeljni poslovi Marija Branca, onaj tko neće biti u momčadi za sljedeću sezone, ne treba biti ni u drugom dijelu sezone u kojoj Hajduku teško može pobjeći plasman u Europu. Već godinama s Poljuda zimi slušamo “počinju pripreme za sljedeću sezonu”, ali to je do sada bilo samo deklarativno. Ovaj put to stvarno treba napraviti...
Vauuu , koji super članak..legendarna junačina Bego dijelio medalje..poneka slika prekrižene glave Z. Mamića "uzroka svih hajdukovih nedaća"..molećljivi pogledi u suca da im bar nešto pokloni i tako ih spasi poraza od mrskog Dinama..pa akcija "tap tap tap" tzv. "brza cesta" koja je predhodila "spornom" jedanestercu..pa igrač vrijedi 50 tisuća eura (a doveden kao pojačanje)..svašta ima u tom članku..super..Ozren u svom najboljem izdanju..