Vrijeme je upisa u srednje škole kako za buduće akademske građane tako i za zanatlije, ali i za one koji se intenzivno bave sportom. A uz nekoliko škola koje imaju sportske razrede, jedina cjelovita srednja sportska škola je zagrebačka Sportska gimnazija (Selska 119) koja se suočava s problemom nedostatno preciziranih kriterija upisa. O tome smo porazgovarali s ravnateljem Stipom Perišićem koji nas je podsjetio na to da su kroz ovu ustanovu u 30-ak godina njezina postojanja prošli mnogi poznati sportaši.
A navest ćemo samo neke od njih kao što je višestruki olimpijski pobjednik veslač Valent Sinković te njegov kolega "po oružju" Damir Martin. Učenicima ove škole bili su i nogometaši Ješe, Pjaca, Jedvaj, Šunjić, Sosa pa rukometaši Šprem, Stepančić, Ivić, hrvačka braća Žugaj, košarkašica Ivana Dojkić, tekvondašice Šarić i Banely...
Sve određuju savezi
Sve su to afirmirani sportaši, no problem su oni koji se prijave kao perspektivni sportaši, a zapravo su rekreativci. A tu dolazimo do tih problematičnih kriterija jer nije isto biti treći u Hrvatskoj u plivanju s perajama i u hrvanju, nije isto biti prvak Hrvatske u pikadu ili u atletici. I kako onda izabrati onih 96 učenika (od aktualnih 180 kandidata), a da svi oni budu perspektivni sportaši? Jer, Sportska gimnazija je i definirana kao škola za aktivne sportaše koji status dokazuju potvrdom nacionalnog sportskog saveza.
– Želimo da nam se upiše što više perspektivnih sportaša, a što manje rekreativaca pa tako i onih koji se, kratko nakon upisa u Sportsku gimnaziju, prestaju baviti sportom. Mi bismo trebali biti škola za vrhunske sportaše, a imamo učenike koji od osmog razreda nisu vidjeli trening, ali jednom kada su upisali školu ne možeš im oduzeti njihovo ustavno pravo na školovanje. Mi želimo školovati mlade sportaše od kojih se očekuju velika dostignuća, a dogodi nam se da dobijemo 70 posto rekreativaca koji treniraju dvaput tjedno.
Ne bi li rješenje ovog problema bilo u prijamnim ispitima kakvi se provode na KIF-u, a sad već i u dobrom dijelu gimnazija?
– Mi nemamo pravo procjenjivati razinu sportskog talenta, to jedino njihov nacionalni savez može. I oni bi se trebali više angažirati oko toga, baš kao i HOO. Sama ideja školovanja sportaša stala je na prvom koraku, onom kako pravilo selektirati djecu koja zaslužuju privilegij olakšanog školovanja. Po meni, najbolje bi bilo da se ide kroz povjerenstvo koje bi činili ljudi iz HOO-a, Ministarstva turizma i sporta i Ministarstva znanosti i obrazovanja pa da znamo koliko i kakve sportaše dobivamo iz kojih sportova.
Selekcijska nepravilnost ogleda se i u sljedećem:
– U NK Lokomotiva vi možete imati prosječnog učenika, ali izvanserijski talentiranog klinca, no on će na toj bodovnoj listi proći loše jer njegov klub nije prvak. S druge strane, ima sportova u kojima je konkurencija jako slaba, ima ih po troje u kategoriji i, ako se dvoje prvoplasiranih prijavi, dobit će velik broj bodova. Osim toga, nama se može dogoditi da nam se prijavi cijela kadetska ekipa nekog prvaka Hrvatske i mi onda ne znamo kako ćemo ih rangirati jer nisu svi jednako perspektivni.
Ravnatelj Perišić htio je još i ovo naglasiti:
– Nema potrebe da mi imamo učenike iz 48 sportova, možemo se i ograničiti na 20 relevantnih, najzahtjevnijih i toj djeci treba olakšati školovanje da bi nastavila trenirati intenzitetom koji je nužan za njihov sportski razvoj. U nekim sportovima djeca već u drugom razredu srednje škole ulaze u seniorske pogone. Ponekad je to zato što su izvrsni, ali češće zato što je konkurencija u njihovim sportovima preslaba.
Gimnazija se mora izdvojiti
A svi mi koji želimo što jaču sportsku zajednicu ne bismo htjeli da nam se događa ovo:
– Puno djece nakon osmog razreda odustane od zahtjevnog sporta jer znaju da ih školski sustav neće pratiti te dođu u situaciju da biraju između škole i sporta, pri čemu, logično, izaberu školu.
Zbog iste dvojbe djeca sportaši dobrostojećih roditelja upisuju privatne srednje škole koje su, uz plaćanje, vrlo fleksibilne kada su školske obveze u pitanju.
– Problem je u tome što je lista jedinstvena za cijelu državu pa se događa da je netko iz Splita na bodovnoj listi svog nacionalnog saveza jako visoko, a nema namjeru doći u Sportsku gimnaziju u Zagreb. I onda on po bodovima potiskuje nekoga ispod crte koji želi pohađati našu školu. I zato držim da bi Sportska gimnazija trebala imati poseban status u školovanju sportaša i da bi se za nju trebala raditi posebna lista.
Za sportsku gimnaziju bi stvarno trebalo korigirati kriterije, jer to je obrazovni program samo za perpspektivne sportaše. Rekreativcima ostaju druge mogućnosti.