Nakon jedne teške košarkaške teme, novog posrtaja muške reprezentacije, vraćamo se jednako teškoj – to je borba za preživljavanje dvostrukog europskog prvaka. A ona još uvijek traje i još uvijek Cibona hoda po rubu stečaja.
A i dalje smo dojma da bi novoj gradskoj vlasti bilo najjednostavnije da Cibona ode u stečaj jer ta opcija ne traži nikakav dodatni trud oko teme za koju gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi najbliži suradnici baš i nisu zainteresirani kao za neke druge, one funkcionalno vitalnije za glavni grad.
Sesaru se nudi klupa
Ako se financijski direktor kluba Ivan Matasić te članovi Skupštine Tomislav Šerić i Mario Petrović ne dogovore s dobavljačima, Cibona će u treću ligu baš kao što je u njoj završila i reprezentacija.
A među onima kojima Cibona duguje su i bivši i aktualni igrači, Grad Zagreb, Sportski savez grada Zagreba... Blokade klubu prijete sa svih strana a najaktualnije su one na Fini i Fibi (BAT) i da bi se zakrpale spomenute rupe potrebno je nešto manje od tri milijuna kuna. No, klub bi blokirati mogao i sportski direktor Marin Rozić, no on to neće učiniti bez obzira na to što mu Cibona duguje oko tri milijuna kuna. No, nije ih on zaradio iz stolice sportskog direktora, nego kroz 16-godišnje igranje za Cibonu, što je, u današnje vrijeme, rijedak primjer lojalnosti jednom klubu.
Poput Roze, i ostali vjerovnici zacijelo su svjesni da, ako klub ode u stečaj, na koncu neće dobiti ništa. A ovako ipak postoji neka nada što vrijedi i za Sportski savez grada Zagreba kojem klub duguje 750.000 kuna. A to je dug kojeg bi trebalo sanirati do isteka godine da Cibona može opet kandidirati za javni novac, što bi iznosilo 4-5 milijuna kuna.
Ovog časa postoje dvije nade koje, izgleda, nisu spojive. Barem ako pitate Acu Petrovića, koji tvrdi da među onima koji su uplatili sredstva u njegovoj skupljačkoj akciji ima dosta onih koji ne žele imati posla s aktualnim vodstvom kluba. Oni nas pak uvjeravaju da nemaju ništa protiv da se njihova inicijativa udruži s Acinom, a on ističe da su te dvije akcije nespojive i po tome što je jedna usmjerena na preoblikovanje kluba u športsko dioničko društvo, a druga da klub ostane sportska udruga.
– Iako to nije moja domena, želim podijeliti dobru vijest da je sadašnja garnitura u Ciboni poslala prijavu za ABA ligu! I samim tim preuzimaju odgovornost za klub! – napisao je na svom Twitter-profilu Aco Petrović koji u slučaju neuspjeha njegove inicijative svim platišama jamči povrat novca.
A nama se pak čini da bi bila šteta da se i taj novac (koliko god ga bilo) ne iskoristi, no kako "vatra i voda ne idu zajedno" čini se da će teret spašavanja Cibone ostati na jednoj inicijativi. A ovog časa je, u tom smislu, veći teret na aktualnom klupskom vodstvu koje mora razmišljati i o momčadi i treneru za sljedeću sezonu.
A tu bi momčad, ako klub preživi i on pristane, trenerski mogao voditi Josip Sesar jer mu je takvo što već i ponuđeno. Od igrača tu bismo mogli vidjeti kapetana Prkačina, Matea Drežnjaka i Radovčića koji su, zasad, odlučili čekati. Za razliku od Brankovića, koji će kao igrač Bayerna, igrati za Megu ili Gnjidića, Nakića, Gegića i Reuversa koji su napustili klub čim se ukazala prilika. Ona se ukazala jer im je klub kasnio s plaćama, a kako se nad Cibonino postojanje nadvila velika sjena, odlučili su na vrijeme naći novi posao.
No, kad su već dozvolili da im se raziđe trofejna momčad, koja bi sljedeće sezone zacijelo igrala puno bolju košarku, Ciboninim upravljačima ne preostaje ništa drugo nego da razmišljaju o novom početku. A on bi možda mogao sadržavati i Ivana Perasovića, 20-godišnjeg sina Velimira Perasovića, kojem treba klub u kojem se može razigrati što mu kao Ivanasu Perasovičiusu u posljednjeplasiranom klubu litavskog prvenstva Prienaiju nije bilo omogućeno.
A bilo je i sabotera
No, za sportskog direktora Rozića sastavljanje momčadi još uvijek nije tema jer čovjek ne zna hoće li kluba biti, a i ako ga bude, s kojim proračunom može računati i s čime potencijalne akvizicije može animirati.
Isto tako, ovog je časa nepoznanica koliko su prikupili Aco i Saša na računu Udruge "Mi smo Cibona". A to je bila jedna pohvalna akcija na sentimentu kojeg nema u očekivanoj mjeri. A da ne kažemo da je bilo i sabotera, odnosno onih koji su nagovarali one kojima Cibona nešto znači da ništa ne uplate.
kakvo poniženje za Cibonu... prose, kamče i skupljaju priloge!! Iako nije to ni sjena nekada velike Cibone... neka kažu svi koloko su se naplatili od te Cibone, i sada da udje lova sjesti će joj odmah na račun kao i svi bivši igrači koji su tu prodefirilali kao "spasioci" ... Rozić i lojalnost, ne budite smiješni, da je imao ozbiljniju ponudu, zabalio bi momentalno kao i ostali..ali ..dobro se živjelo u Cibolni...dilalo se, dijelilo, kamičilo...