Blato, nebrojeni krtičnjaci i slaba rasvjeta realnost su hrvatskog ženskog ragbija. Pao je mrak, a djevojke se već zagrijavaju na terenu iza Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Ne smeta im to, navikle su na loše uvjete. Uostalom, imaju i dobar poticaj jer su nedavno u vitrinu u klupskim prostorijama stavile novi trofej. Onaj s turnira Snow Rugby u talijanskom gradu Tarvisiju. Osvojile su ondje treće mjesto. Turnir je jedan od najpoznatijih snježnih ragbijskih događanja, a ragbijašice Mladosti talijansku su si avanturu jedva priuštile i same financirale.
Odličan ispušni ventil
– Iskreno, nisam se nadala da ćemo biti tako dobre. Ovo je prvi put da smo išle jer si ga financijski nikada nismo mogle priuštiti. Sada smo uzele svoje aute, mame su panirale meso, svaka igračica platila je svoj smještaj. Našli smo sponzore da nam pokriju dio benzina i na kraju je dobro ispalo – kaže vođa ekipe Željka Butković (27) i dodaje:
– To je dobro i zbog cura, da vide da je vani to na puno višoj razini, da je sve profesionalno organizirano, da su ekipe odasvud, da vide kako igraju, a igraju dobro. Tamo je bio prijenos uživo, komentatori su na talijanskom komentirali i analizirali svaku utakmicu... Dobra su stvar iz svega toga i ta poznanstva, to su sve dobri klubovi...
Ubacile su se u razgovor i djevojke. Budi im ta Italija lijepa sjećanja... Tereni u podnožju skijališta, daskaši na snijegu i skijaši koji se spuštaju stazama dok one igraju ragbi još im prolaze kroz glavu.
– Došle smo kao da se idemo zezati, a kad ono tamo dva terena, profesionalni suci, live stream, maskota turnira... Oni prodaju svoju odjeću, dresove, a mi jedva imamo jedan set dresova... Nama je to bio šok. Samo smo stajale i dobrih desetak minuta gledale, ali otišle smo probati i na kraju je odlično ispalo – kaže Patricija Pribeg (20), studentica druge godine logistike na Prometnom fakultetu u Zagrebu koja ragbi trenira već pet godina.
Uspjeh koji su postigle u Italiji još je veći jer djevojke nikada prije nisu igrale na snijegu...
- Mislim da se 2012. prvenstvo Hrvatske igralo po snijegu, i to slučajno jer je baš napadao, ali cure koje sada igraju u ekipi nisu tada igrale – dodala je Patricija.
No, morale su se brzo vratiti u realnost: u svoju svlačionicu od desetak kvadrata s iscrtanim likom feniksa na zidu, na poslove, fakultete, treninge pokraj Save... i nastaviti pripreme za sezonu.
- Sada se pripremamo za Hrvatski kup i prvenstvo. Organiziramo Otvoreno prvenstvo grada Zagreba, i to 24. ožujka. Doći će ekipe iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske – ističe Željka koja je i sama bila reprezentativka.
Inače arhitektica krajobraza i bivša članica Mladosti, odlučila je ostati u ragbiju i od njega napraviti nešto više.
– U krajobraznoj arhitekturi samo sjediš i crtaš i trebao mi je neki ispušni ventil, da negdje odem i izbacim sve iz sebe, pa se vratim doma i opet sjednem crtati. Bila je neka reportaža o tome da u ragbiju nema cura i da bi bilo dobro da dođu. To je vidjela moja mama i poslala me u klub – prisjetila se Željka svojih početaka.
Danas je vođa sastava i priznaje da je teško privući cure u ragbi.
– Nemamo ženske sastave do 14 i do 16 godina. Do 14 godina cure i dečki mogu igrati zajedno, ali kada dođe neka cura i vidi da mora trenirati s dečkima, najčešće odustane, a to je loše. Sada pokušavamo osnovati tu neku školsku ligu na razini grada Zagreba i Zagrebačkog sportskog saveza pa da uđemo u škole. I inače je teško okupiti ekipu jer ljudi imaju dosta predrasuda, em se radi o ragbiju, em o ženskom ragbiju, a još ako su neke cure mlađe od 18 godina, upletu se i roditelji – pojašnjava voditeljica sastava Mladosti.
Financije su, naravno, kao i u svemu, najveći problem. Na sreću, ragbijašice su se na račun posljednjeg uspjeha uspjele izboriti za novčanu pomoć Grada Zagreba. No da su ulaganja u taj sport veća i rezultati bi bili bolji, ali one se snalaze. Dosta sadašnjih članica kluba završilo je Kineziološki fakultet, tako da u ekipi imamo i trenericu i fizioterapeutkinju i igračicu u jednoj osobi – Valeriji Kršak (30).
Najstariji klub u Hrvatskoj
– Trenirala sam rukomet 13 godina pa sam prestala zbog zasićenja. Razmišljala sam o ragbiju, na fakultetu sam vidjela promotivni poster i to mi je bio znak da moram doći – kaže Valerija.
Većina ljudi ragbi percipira kao agresivan sport. Jedan je to od razloga zašto roditelji svoju djecu ne žele u tome sportu.
– Ragbi nije agresivan, pravila reguliraju kontakte i obaranja. U usporedbi s rukometom, ragbi uopće nije agresivan – pojasnila je Valerija koja je u klubu već pet godina.
Ženski akademski ragbi klub Mladost postoji 18 godina, najstariji je u Hrvatskoj, a u našoj zemlji postoje još i Nada iz Splita te Rudeš iz Zagreba.
Ženski ragbi...? Zamisli da ti jedna od njih opali šamarčinu?