Premijerno izdanje Uefina novog europskog klupskog natjecanja, Europske konferencijske lige (u nastavku samo “Konferencijska liga”) već je započelo, a danas će svoje prve utakmice u tom novitetu odigrati i hrvatski klubovi – Osijek, Rijeka i Hajduk. Unatoč tome što su u prvom pretkolu već odigrane prve utakmice i zabijeni prvi golovi u povijesti natjecanja, mnogi se još pitaju kakav je koncept Konferencijske lige te što je zapravo cilj natjecanja već i službeno klasificiranog kao trećeg po jačini među klubovima na kontinentu.
Financijski slično EL-u
Prvi cilj, naizgled konstruiran zbog financijske dobrobiti Uefe, pojačavanje je kvalitete i gledanosti Europske lige jer po trenutačnom dizajnu u grupnu fazu tog natjecanja (smanjen s 48 na 32 kluba) ne mogu ući klubovi čije su lige slabije rangirane od 15. mjesta na Uefinu koeficijentu, a među te slabije spada i Hrvatska (20. na ljestvici). Jedini način na koji te slabije lige mogu ući u Europsku ligu je da njihovi prvaci ispadnu u kasnijim fazama kvalifikacija za Ligu prvaka.
U principu, Europska liga će samo imati momčadi iz onih najboljih liga s kontinenta, plus nekoliko prvaka iz onih nešto slabijih liga.
No, ova riječ “naizgled” kod financijske dobrobiti Uefe nije napisana uzaludno jer će Uefa taj novac od zanimljivije Europske lige iskoristiti tako da će ga vratiti manjim klubovima, i ne samo to. Drugi cilj stvaranja Konferencijske lige je da klubovi iz tih slabijih liga imaju priliku uživati u duljim europskim epizodama.
Budući da će Europska liga biti nešto više “natrpana” klubovima iz liga petice i ovima malo ispod njih, u Konferencijskoj ligi će biti jako malo takvih klubova. Klubovi iz Engleske, Italije, Njemačke i Francuske imaju samo po jednog predstavnika, dok Španjolska nema nijednog. Čak i klubovi iz također kvalitetnih liga poput portugalske, ruske i nizozemske imaju samo dva predstavnika, što uistinu otvara velik prostor za momčadi, istini za volju, poput hrvatskih, ali i onih puno slabijih.
– Ovo nije samo propaganda. Ovaj turnir stvarno pomaže manjim nogometnim nacijama. Daje vam odličnu šansu za nastup u grupnoj fazi europskog natjecanja, a čak i ako to ne dođe, daje vam šansu proći kroz koju kvalifikacijsku fazu više, što može napraviti ogromnu razliku za klub na našoj razini. Nemam ništa loše za reći o turniru – rekao je Tommy Higgins, predsjednik omalenog irskog prvoligaša Sligo Roversa.
Higgins ne govori bez razloga o ogromnoj pozitivnoj razlici za male klubove jer su financijske nagrade u Konferencijskoj ligi gotovo pa neprimjetno manje od onih u Europskoj ligi, pogotovo kad se uzme u obzir osjetno slabija konkurencija.
Dok će klubovi koji uđu u Europsku ligu zaraditi 3,6 milijuna eura, za ulazak u Konferencijsku ligu zarada je tri milijuna eura te se u sličnom omjeru nastavljaju i ostale nagrade. Zanimljivo, ljudi iz norveških klubova pobunili su se protiv koncepta Konferencijske lige sve dok nisu izašli javni podaci o zaradama, a zatim su se ispričali i povukli sve što su rekli.
Bolja ideja od Superlige
No, ipak postoji i nekoliko realnih upitnika i negativnih stavki u cijelom projektu. Kad pogledamo prvi dio formata, sve se čini u redu i temeljna ideja o pomaganju manjim nacijama i klubovima se njeguje, ali kad pogledamo daljnji dio natjecanja, ta ideja ipak pada u vodu. Naime, iz grupne faze Konferencijske lige je prolazak u nokaut-fazu zagarantiran samo prvoplasiranima iz osam skupina po četiri momčadi, dok će drugoplasirani morati igrati protiv trećeplasiranih iz skupina Europske lige u dodatnom doigravanju uoči nokaut-faze.
Dakle, od nokaut-faze nadalje ipak nemojte očekivati puno klubova iz slabije rangiranih nacija. Drugi problem je financijski potencijal ovakvog natjecanja.
Moguće je da će utakmice, primjerice, Osijeka i Rosenborga generirati veći interes nego utakmice Napolija i Lyona jer slabijim nacijama i klubovima takvi susreti više znače, ali na razini neutralnog gledatelja nogometa i nemaju velik potencijal.
Generalno gledano, ideja dolazi iz vrlo dobrih namjera i doima se da bi mogla biti uspješna, ali takvo što ćemo tek sa sigurnošću moći znati nakon prvih nekoliko sezona. Ako su Aleksandar Čeferin i društvo naučili od svojih prethodnika nakon grešaka s Intertoto kupom koji je brzo zaboravljen, na dobrom smo putu. Jedno je sto posto sigurno – ovo je bolja ideja od europske Superlige.
O čemu pričaš momak, pa za taj intertoto kup znao je svatko još od 80-ih. Vidi se da si mulac