Dosta je igrača tijekom karijere igralo i za Dinamo i za Hajduk. Kako je rivalitet dug, a navijači ratoborni, igrači su često dugo "vagali" treba li dinamovac ili hajdukovac prijeći vječnom rivalu.
I uglavnom su odustajali, jer navijači bi takve igrače najčešće dočekivali na nož. Niko Kranjčar, plavo dijete i kapetan modrih, napustio je Zagreb pod prisilom, a u Zagrebu su ga BBB-ovci proklinjali. U Splitu je bilo slično kada je igrao Joško Jeličić za modre.
A od 1990. plavi i bijeli dres nosili su Kozniku, Hrgović, Marijan Buljat, Jertec, Šoić, Novaković, Mladinić, Jurčec..., a prije stjecanja nezavisnosti Deverić i Džoni.
a pa može bit da smo mi navijači više krivi nego igrači. Od svih spomenutih, vjerojatno je Kozniku kao Hajdukov igrač bio najomraženiji u Zagrebu, pa kada je došao u Dinamo, sve provokacije su mu zaboravljene čim je proigrao. Tko bi pametan u Zagrebu napao Niku Kranjčara, koji je prije svega dobar i pristojan dečko i hrvatski reprezentativac? Rukavini će se fučkat u Splitu prve dvije-tri utakmice, a onda će se sve gluposti zaboraviti
Pa nisu baš ni slovencima zviždali, zviždali su sbima koji igraju za slovensku repku, što bi značilo svim igračima!!!!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Janez,jesi li oprao zube?