Nemojte se začuditi ako Santiago Sanchez Denia (43), novopečeni europski prvak s mladom U-17 furijom u perspektivi preuzme A reprezentaciju Španjolske. Na poseban način proživio je naslov prvaka Europe.
Objasnio nam je što se posljednjih godina u Europi događa kada je omladinski nogomet u pitanju.
– Napredovale su trenerske metode, odnosno obrazovanje trenera. Razumijevanje igre, igrača i trenera. Naravno, promijenila se i brzina igre. To je najviše utjecalo na promjenu nogometnih standarda zadnjih godina.
Što je najvažnije kada klinci prelaze u seniorski nogomet?
– Najvažnije je što će im klubovi dati. Odnosno, najvažnije je da igraju nogomet. Ako je podražaj pravi, onda će im i ta transformacija lakše proći. Reprezentacija im omogućava da se natječu na najvišoj mogućoj razini. Naš posao je naučiti ih da jako puno rade, to je jedini put. Najvažnije je da igrač razumije kako funkcionira momčad. Ako je igrač individualac, to ne vodi ničemu...
Je li vaš posao stresan, upitali smo ga. Malo se začudio...
– To je privilegij. Jedan od najljepših poslova u svijetu. Pa biram igrače za reprezentaciju među najvećim talentima tog uzrasta u svijetu. Zanimljivo je biti po dvadesetak dana s momčadi i upravljati svim tim igračima. Naporno je, no velik je to užitak...
Pritišću li vas menadžeri?
– Moj je jedini pritisak kako izabrati najbolje igrače za španjolsku vrstu. Ništa više. Nema pritiska od klubova, trenera, ljudi iz saveza.
Kod nas to malo drugačije funkcionira. A što bi poručio mladim hrvatskim trenerima?
– Najvažnije je da shvate kako pobjeđivanje nije najvažnija stvar. Njihovi klinci moraju razumjeti igru i njen napredak, tako da se mogu razvijati kao igrači. Također, ti dečki se moraju razvijati u mentalnom smislu i kada dođu na profesionalnu razinu, oni moraju biti spremni za velike stvari. U edukaciji trenera snažan naglasak se stavlja na ovaj detalj. Ali mi u našoj nacionalnoj vrsti ne koristimo usluge mentalnih trenera.
A koji su Santijevi trenerski uzori?
– Luis Aragones, Vicente del Bosque i Julen Lopetegui, izbornik A reprezentacije. S njim sam radio u omladinskim selekcijama, U21 i U19. Njegov izbor za trenera A reprezentacije je bio samo kontinuitet naše nogometne filozofije.
Kakve emocije kod vas budi sjećanje na sezonu 1995./1996. kada ste s Atleticom osvojili dvostruku krunu?
– To je nešto posebno i jedinstveno. Danas sam još sretniji i ponosniji kada me netko podsjeti kao vi sada. Tada sam bio mlad i nisam to shvaćao, a sada to razumijem puno bolje.
Kakav je trener Radomir Antić, koji vas je tada vodio u Atleticu?
– Sjajan. Napravio je nešto nevjerojatno. Preuzeo je momčad koja je godinu dana prije gotovo ispala iz lige i odveo ju do dvostrukog naslova. On je donio mentalitet koji je bio nužan za pobjeđivanje. Taj je mentalitet prenio i na one koji su upravljali klubom, ne samo na igrače. Sjećam se njegove ofenzivne filozofije igre.
A kojeg se hrvatskog nogometaša sjeća iz tog doba?
– Uh, Davora Šukera. S 18 godina sam debitirao za Albacete. Igrali smo protiv Seville i ja sam trebao čuvati Šukera. Zabio mi je tri gola, a nisam ga ni vidio tijekom utakmice, hehe.
Kakav je lik Diego Simeone?
– Igrao sam s njim u Atleticu. Kada je bio igrač, već je bio trener. Ni jedan igrač u momčadi nije razmišljao poput njega. Nevjerojatno je što je napravio s Atleticom. Svi igrači žele ostati u klubu, isključivo zbog njega.
Zašto Mario Mandžukić nije mogao dulje opstati u Simeonovoj momčadi?
– Simeone je pokušao adaptirati momčad za profil igrača kakav je Mandžukić. U Juventusu igra drugačiji stil, nije čista devetka. Različite okolnosti su utjecale na to da Mandžukić ne ostane dulje u momčadi. Morao je raditi puno više za momčad u fazi obrane. Vjerojatno mu je u tom trenutku bilo teško to odigrati. Sada se u Juventusu prilagodio, no to mu nije uspjelo u Atleticu.
Kada smo već kod hrvatskih igrača, u razgovoru sa španjolskim trenerom ne možemo ne popričati o Luki Modriću.
– Modrić je među dva-tri najbolja svjetska vezna igrača. Fascinira me njegovo razumijevanje igre, taktičke i tehničke predispozicije. U tim segmentima igre usporedio bih ga s Andresom Iniestom, imaju isto razmišljanje. Uživam ga gledati... Ivan Rakitić također razumije igru. Luis Enrique daje mu različite zadaće i sve ih izvršava. On je balans u momčadi Barce – zaključio je Santi.
Santi Denia nekoliko je puta bio u Hrvatskoj. Prije četiri godine prvi put, a u veljači je sa Španjolskom igrao protiv Hrvatske. Zajedno sa stručnim stožerom posjetio je i padel centar na Zagrebačkom velesajmu. Hrvatska će mu ostati u lijepom sjećanju. Treći put je U17 španjolska reprezentacija osvojila naslov Europskog prvaka. Nikome to nije uspjelo. Ovi klinci sigurno su budućnost njihova nogometa.
– Organizacija je bila sjajna, uživao sam u Hrvatskoj. Uvjeti u Opatiji, Zagrebu i Varaždinu bili su sjajni. Jako mi se sviđa vaš glavni grad – istaknuo je Denia.
Razgovarali smo i o kvaliteti nedavno završenog Eura, u kojem je Španjolska nakon jedanaesteraca pobijedila Englesku.
– Kada govorimo o turniru, sve su reprezentacije bile dosta jake. Odigrali smo nekoliko jako dobrih utakmica, i na kraju zasluženo slavili – rekao je Denia.
Nas je naravno zanimalo što Santi, najbolji mladi trener u Europi, misli o hrvatskim klincima koji su nastupili na Euru.
– Očito je da su vaši nogometaši jako talentirani, vidi se da treneri rade dobar posao. Najkompetitivniji dio su vam vezni igrači, kao i oni na krilima i u napadu. Vidi se da vaši igrači mogu biti kompetitivni na visokoj razini. No, nemate vi samo nogometaše, to vrijedi općenito za sve vaše sportaše – zaključio je Denia.
