Miroslav Ćiro Blažević preminuo je jučer u jutarnjim satima u 88. godini života, prema informacijama koje smo dobili iz užeg kruga njegove obitelji. Legendarni izbornik Hrvatske i osvajač brončane medalje 1998. godine u Francuskoj ostat će zauvijek zapamćen među ljudima i navijačkim pukom.
Komemoraciji i sjećanju na Ćiru Blaževića prisustvuju mnoga poznata lica, a među ostalima, prvi su se u knjigu koja se nalazi u Informativno-multimedijskom centru Hrvatskoga nogometnog saveza u Petrinjskoj 2 u Zagrebu upisali predsjednik HNS-a Marijan Kustić, izbornik Zlatko Dalić i izvršni direktor Tomislav Svetina.
Miroslav Blažević rođen je 9. veljače 1935. godine u Dolcu na Lašvi, kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorila, umrla su u dobi od nekoliko mjeseci od španjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu (rođ. 1922.) i Dragicu (1926.), braću Antu (1923.) i Joška (1927.), a starija sestra Jozefina (1933.) živi u Zagrebu.
U Rijeci je upoznao svoju suprugu Zdenku Đorđević, s kojom se oženio 1961. godine i dobio troje djece: kćeri Barbaru (rođenu 1962.) i Katarinu (1966.) te sina Miroslava (1971.).
Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u klubu Moutier (1966.).
U Švicarskoj je započeo svoju briljantnu trenersku karijeru, a prvi klub bio mu je nižerazredni Vevey (1968. – 1971.), potom je preuzeo Sion (1971. – 1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976. – 1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku nogometnu reprezentaciju.
Ćiro se potom vratio u Jugoslaviju te 1979. preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994., a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003.
Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost. GNK Dinamo na svojoj službenoj stranici navodi kako je Dinamo u šampionskoj sezoni 1981./1982. imao čak 42 tisuće pretplatnika te je po tom kriteriju bio na drugom mjestu u Europi, iza nedostižne Barcelone čiji je broj članova prelazio brojku od 100.000.
Hvala ti moj Ćiro, što si bio prijatelj meni i mojoj obitelji. Čast mi je što sam te poznavao. Umrijeti, ne znači ne živjeti u srcima drugih. Počivao u miru naš prijatelju.