Nakon poraza Hajduka od Villarreala (0:2) i ispadanja iz Europe, atmosfera je opet bila fenomenalna.
Sa Sjevera se skandiralo, pjevalo, priključio se i Istok. - Ako ne uđeš u Ligu prvaka, bodrit će te grupa luđaka...' - čulo se. Atmosfera je uistinu bila impresivna, što se može vidjeti i u videu, piše Dalmatinski portal.
Torcida je cijelu utakmicu bila sjajna kao i ostatak stadiona, od prve do zadnje minute pružali su podršku svojim ljubimcima.
Unatoč porazu, nogometaši bijelih su ispraćeni kao pobjednici.
Slušao sam nekoliko puta o tome da dijete može biti potencijalni Mesi, ali ako njegovi roditelji nemaju novca "podmazati" nekoliko kotačića da dijete igra on jednostavno neće igrati i onda kada čujem da im je Hajduk svetinja? Ne, "njima" je svetinja novac, čast iznimkama ako ih ima. Stvarno nije čudno što što im loše ide te ne mogu osvojiti titulu koliko već 17 godina? Nije mi ih nimalo žao. Žao mi je ljudi koji izgaraju za takav klub i zbog potpore koju im daju. Ne shvaćaju da ih podržavanjem u takvom katastrofalnom poslovanju, koje se slobodno može okarakterizirati kao zločinačko protiv vlastitog naroda i naše budućnosti, dakle djece, pljuvaju sebi u lice. A da ne govorimo o drugim klubovima koji ne dobijaju pažnju koji zaslužuju jer su u sjeni Hajduka. Navijači, znam da su prvi kada treba pomoći to ne smijemo zaboraviti nikada i to je meni vrijedno divljenja, ali dignuti ruku na brata Hrvata dinamovca ili nekog drugog - tu nema opravdanja. Izravnavanje kluba sa Bogom je degutantno samo po sebi. Zapravo od kluba su napravili zlatno tele i ono im je svetinja. Ali ne, nije svim Dalmatincima taj klub uopće svetinja. Iz gore navedenih razloga, ja, Dalmatinac koji ima samo jednog Boga stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog i nemam drugih bogova pored Njega ne podržavam takav klub niti mi takav klub uopće nešto znači, svaka njegova pobjeda i poraz me ne tangira niti malo. Podržavam svaki naš klub koji nema modus operandi kao u tekstu gore opisano. Živjela Hrvatska!