Nakon pet godina Igor Štimac završio je svoju avanturu u Indiji, rastao se s tamošnjim nogometnim savezom, a ljeto je proveo uživajući u krugu obitelji. Za razgovor s ikonom hrvatskog nogometa – legendom Hajduka i hrvatske reprezentacije te bivšim izbornikom vatrenih, nije potreban poseban povod, on je jedan od najzahvalnijih sugovornika, uvijek direktan i bez dlake na jeziku, a posebno je emotivan kad govori o klubu u kojem je počeo i završio igračku karijeru. Također, posljednji je trener koji je s Hajdukom osvojio naslov prvaka.
– Vezan sam za Hajduk otkako znam za sebe, ljudi iz kluba prvi put su došli po mene kad sam imao četrnaest godina. Igrao sam na mjestu napadača i bio sam korpulentniji od svojih vršnjaka. Bio sam jači i brži, tako da mi nije bio problem zabijati golove i bio sam jako dobar u tome pa je to valjda ponukalo ljude iz Hajduka da da me pokušaju dovesti. Međutim, roditelji su smatrali da je prerano da napustim dom, što je svakako bila dobra odluka. Dvije godine poslije ponovno su došli, a tada je moj stariji brat već bio u Splitu na studiju te je pala odluka da krenem tim putem.
Sjećate li se kada ste prvi put bili na Hajdukovoj utakmici?
– Bilo je to u Mostaru protiv protiv Veleža, odveo me otac. Sjećam se da je to bila ona zlatna generacija Rizaha Meškovića. Nakon toga me otac odveo i na Stari plac da osjetim tu atmosferu. Pokojna baka Ana, njegova mama, uz radio je pratila svaku Hajdukovu utakmicu, a ja sam često boravio kod nje, tako da sam počeo polako u ranoj dobi shvaćati koliku važnost Hajduk ima u tradiciji našeg zavičaja, što predstavlja ljudima i koliko su ovisni tom klubu. Već tada sam shvatio koliko rezultat koji je postigao može promijeniti raspoloženje u obitelji. Drago mi je da se u ovom razgovoru vraćamo, jer tamo nema kontroverzi. Mnogi koji žele sa mnom razgovarati žude za ekskluzivnim i kontroverznim situacijama. A ja sam zapravo jednostavna osoba od koje ne treba raditi ništa kontroverzno.
Kontroverze vas ipak prate u cijeloj karijeri, pa mnogi navijači Hajduka danas tvrde da ne slave titulu iz 2005. godine jer nije bila poštena. Koji je vaš odgovor na to?
– Odgovor je da puno više njih poštuje i slavi taj naslov, dok se oni koji žele baciti ljagu na njega bave lažima. Oni su glasni, isključivo zato što su lažima došli do pozicija na kojima se danas nalaze i iz kojih mnogo profitiraju – i uz pomoć krim-miljea i svega onog što se događa na tribinama, a i time što rade u Hajduku.
Na koje laži konkretno mislite i kako je klub funkcionirao u vrijeme dok ste bili sportski direktor, a govorimo o razdoblju od 2000. godine?
– Davao sam iz svog džepa novac igračima i trenerima na ruke, poslovalo se bez računa. Ništa od toga što sam dao nije se vratilo niti je moglo ući u pretvorbu kluba jer je bilo na ruke. No upiralo se u mene prstom, da sam uzeo nečiji novac. I danas se pojedinci bave takvim lažima. Hajduk u to vrijeme nije uopće plaćao igrače, nego sam ih plaćao ja. Igrači koje smo htjeli dovesti u Hajduk znali su da Hajduk ne isplaćuje plaće na vrijeme i tražili su 30, 40, 50 tisuća na ruke da imaju za životne troškove. Trgovali smo isključivo oko transfernog obeštećenja, to je bio jedini model po kojem smo mogli funkcionirati. Došao sam u klub koji je bio blokiran, opustošen i prezadužen, govorimo o milijunskim iznosima duga prema aktualnim igračima.
Ostavka zbog podrške Ćiri
Tko vas je zvao da dođete u klub?
– Branko Grgić. Njemu sam na kraju i dao ostavku, kada mi je rekao da Ivo Sanader traži smjenu Ćire Blaževića s klupe Hajduka.
I danas, unatoč silnim promjenama u klupskim strukturama, privatne osobe daju za plaće igračima Hajduka, poput Tommyja u slučaju Ivana Rakitića.
– Hajduk sad ne može dovesti nikoga jer nema novca. U klubu se događaju razni apsurdi, Skupština kaže da je poslovanje pozitivno, a blagajna je prazna. Ne razumijem. Tri milijuna eura koštaju mjesečne ugovorne obveze, a ako je istina da u klubu ima 309 zaposlenih, onda smo mi zaista prvaci svijeta. Ne u nogometu, nego u broju zaposlenih u klubu. Volio bih dobiti točan uvid u to, ali očito je da je došlo do masovnog uhljebljivanja u Hajduk, da su radile mnoge veze i vezice, zapošljavale su se nečije djevojke i rođaci pa radna zajednica koja nije proizvodni pogon očito košta više nego igrači. I ti igrači su preskupi za ovu ligu, a da rezultata nema. I onda dođe novi predsjednik i kaže da nemamo novca nego za još dvije plaće. Potom dođe Skupština koja kaže da je sve u redu. Tu netko laže, a to nije Nikola Kalinić. Mislim da je došlo vrijeme da se to sve pročešlja, da se vidi što je tko radio i tko je što odobrio. Zašto su stvari izmaknule kontroli. Klub je u kontinuiranom apsurdu. Velike legende i skaute Hajduka nazivalo se uhljebima, mene se prozivalo za lopovluk i netransparentnost, a danas imamo klub koji je apsolutno zatvoren, koji ne dopušta drugo i drukčije mišljenje te je sveo glasanje na usku mašineriju.
GALERIJA Raskoš u kojoj živi Luka Modrić: Vila s više od 2500 kvadrata i skupi automobili
Model se naziva demokratskim, u čemu je po vama problem?
– Ne, to nije jedan član – jedan glas, nego njih nekoliko koji su prvi počeli s tim. Oni daju najveći broj glasova pa izabiru Nadzorni odbor, a onda putem Odbora odlučuju tko će biti predsjednik Uprave kojega pritišću ako ne radi kako oni kažu. To se kontinuirano događa. A tko pati? Pate navijači koji žive za taj klub. Navijači Hajduka prevareni su tim modelom. Oni nisu članovi Hajduka, već Našeg Hajduka i članarina koju plaćaju ide kao profit toj udruzi. Onda Naš Hajduk taj iznos posudi Hajduku, a Hajduk im od sto kuna vrati 24 za obradu članarina.
Što je tu protuzakonito?
– Udruga Naš Hajduk nije financijska institucija koja se može baviti tim poslom, posuđivanjem novca. Najviše me muči ideja osnivanja Našeg Hajduka – steći 25 plus jednu dionicu da se sa sigurnošću može utvrditi da se Hajduk nikad neće preseliti iz Splita i da mu nitko neće promijeniti ime. Taj je cilj na ovaj ili onaj način ostvaren, imaju 25 plus osam dionica i pitanje je što više od toga hoće. Ako vole klub, neka iz ljubavi prikupljaju članarine i neka se ljudi direktno učlanjuju u Hajduk. I neka to bude Hajdukov profit, a oni neka rade iz ljubavi. Ili neka im Hajduk osigura plaće za to što rade, jer rade jako dobro. Imaju 120 tisuća članova, ali neka bude evidentiran profit Hajduku umjesto njima. Dosta je pozajmica i zaduživanja kluba.
Nije li istina da su ti ljudi spasili Hajduk od stečaja?
– I mi smo ga spasili, ja, Asanović, Bokšić i Bilić. Pa su ga onda spašavali u vrijeme Željka Jerkova Ivo Sanader i Dragan Primorac koji su napisali zakon o preoblikovanju.
Svaguša bolji od Jakobušića
No klub kojim su poslije drmali Željko Kerum i Joško Svaguša nije ulijevao povjerenje navijačima.
– Svaguša je igrao Europsku ligu, a što je napravio Lukša Jakobušić? Na Svagušu su skočili jer je potrošio 20 milijuna kuna, a Jakobušić je potrošio 35 milijuna eura prošle godine. Ma o čemu govore? Dok je Svaguša igrao Europsku ligu s trenerom Špacom Poklepovićem, gađali su ga krafnama. Od prvog dana nisu mu dali vremena da pokaže što može, a Lukši je sve bilo riješeno i otvoreno. Zadužuju se koliko hoće, gdje hoće, troše koliko hoće. I potrošeno je 35 milijuna eura. Postoje ugovori koje treba nastaviti plaćati, a novca nema. Dakle, slijede nova zaduženja, traže se nove mogućnosti kreditiranja. Ili kako oni kažu, revolving. Pa dokad više?
Lukša po vama nije bio dobar predsjednik?
– On je bio populist, ostvario je sebe, svoje ime i prezime kroz Hajduk. Pokazao je autoritet i od toga se ne može pobjeći, pokazao je da je u stanju donositi odluke samostalno, a da se ne mora konzultirati s ikim iz Našeg Hajduka. To je bilo dobro. Međutim, nepoznavanje materije nogometa ga je ubilo. Ono što se radilo postalo je silovanje Hajduka, to je bilo mučno gledati. Ne možeš se zaduživati kod privatnika, ne možeš biti transparentan dok se ne zna kako si se i s kojom namjerom zadužio te kad ćeš i pod kojim uvjetima taj novac vratiti. Ne možeš prikrivati neke stvari, govoriti jedno javno, a drugo privatno. Ovo je mali grad. Na koncu, ne možeš odustati od trenera kojeg si toliko želio, a nisi mu doveo adekvatan kadar. A znaš da je trener pobjednik i da radi iskreno i ispravno. Ne možeš mu to napraviti zbog toga jer neki igrači ne žele toliko raditi.
Govorimo o Ivanu Leki?
– Da, naravno. On je morao otići jer se povlađivalo igračima.
Koji su onda ključni problemi Hajduka i kako ih riješiti?
– Ovaj model ne funkcionira. Gospodo, ne funkcionira. Žao mi je, ali ni Marko Livaja ih ne može spasiti. Ne daj Bože da se on prehladi, ne znam što će od Hajduka ostati. Model ne funkcionira jer se dovode ljudi sa zavoda za zapošljavanje da budu predsjednici Uprave. Trebalo bi dovesti jednog Pavu Vujnovca, primjerice, čovjeka koji ima milijune i zamoliti ga da da postane većinski vlasnik i da vodi klub. Ili nekog sličnog njemu, nekoga tko će ponuditi program, ali novac i bankovne garancije za ono što će raditi, a ne zgubidane sa zavoda za zapošljavanje.
Želite li se vi vratiti u Hajduk, iz vaših istupa koji su uvijek emotivni može se steći takav dojam?
– Što meni Hajduk može dati? U ovakav klub ne mogu se niti želim vratiti. Ne bih sebi to nikad poželio. Taj klub može donijeti samo nemir u životu. Ja ga volim gledati i želim mu sve najbolje, ali realan sam čovjek. Znam da to ovako ne funkcionira. Gotovo dvadeset godina bez titule mnogo je vremena. Pa i ćorava kokoš bi jednom ubola naslov, a pogotovo uz budžete koje su imali. Mi smo bili prvaci u trenutku kad je Dinamov budžet bio 18 milijuna eura, a mi smo bili prvi s dva i pol milijuna eura. Bili smo prvaci jer smo znali nešto o nogometu.
Želite kazati da ljudima u Hajduku nije u interesu da budu prvaci?
– Želim kazati da ne znaju kako to postići. Isključivo je to problem. U klubu je puno ljudi bez imena i prezimena koji nogomet nisu igrali te su ga mogli samo gledati na televiziji. Mnogo je onih kojima je želja samopromocija, žele da se o njima govori i da ostvare nekakve pozicije za budućnost u nekom svom sektoru. Hajduk im je najmanje važan, jer u suprotnom bi se maknuli i pustili stručnim ljudima da dođu i nađu svoje mjesto. Pa se ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo Nikoli Kaliniću. A bez obzira na to koliko je neiskusan, on je doveo i trenera Gattusa i Ivana Rakitića koje danas slavimo i opjevavamo.
Nije li Rakitića doveo prije svih njegov kum?
– U redu, doveo ga je kum, ali uz blagoslov sportskog direktora. Sada dođe trener i traži krilnog napadača, a njemu neki Aljoša Pavelin kaže da je jeftinije dovesti Tomu Bašića koji je veznjak. Ako predsjednik Nadzornog odbora odobrava kojeg ćeš igrača kupiti, govorimo o novom apsurdu. I opet je dokazano ono što sam tvrdio i prije, da se Nadzorni odbor upliće stalno u rad, strukturu i upravljanje klubom. Oni evidentno žele veće ovlasti i ne mogu pobjeći od sebe samih i od moći koju osjećaju zato što ih je neka uska grupa koja sebe naziva navijačima većim od drugih izabrala i postavila da budu poslušnici. To što oni rade nema veze s onim što treba Hajduku da ostvariti rezultat. To je samo unošenje nemira u svlačionicu u trenutku kada joj je mir najpotrebniji.
Kažete da se ta skupina samo naziva navijačima, zašto tako smatrate?
– Potrebno je jasno razgraničiti što su interesne skupine, što su horde huligana, a što navijači. Nažalost, naša država još nije našla alate kako se suprotstaviti onom što jesu anomalije u hrvatskom nogometu, a to su siledžije, reketari. To su oni koji se bave narkoticima i kreiraju izgrede i sve neželjene scene kojima smo svjedoci gotovo svaki tjedan. Ne smijemo dopuštati da nam država drhti kad se igra derbi Hajduka i Dinama.
Klupska ste legenda, nedostaje li vam ipak da vas navijači Hajduka više uvažavaju? Ne dolazite na Poljud, nije li to tužno iz jedne perspektive?
– Mene pravi navijači uvažavaju gdje god dođem. A ovaj Poljud danas, to više nije moj Poljud. To je nečiji tuđi Poljud. Jedan dio tog stadiona, tamo gdje su najžešći navijači, pretvorio se u ruglo. Ne priznajem to i to sam im jasno rekao onda kada im nitko nije mogao suprotstaviti. Ni danas im nitko ništa ne smije reći. Njihovo je mjesto na tribini, tamo mogu raditi što žele, ali u klubu o tome mogu samo sanjati, tako sam im kazao. Meni nisu mogli naređivati, a htjeli su...
Što su tražili?
– Bivši predsjednik imao je neke dogovore s njima koje sam odlučio prekinuti, u vidu određenog kontingenta dresova, šalova, majica, kapa i rekvizita, potom i određenog broja ulaznica koje su oni besplatno dobivali za svaku utakmicu od kluba, a onda ih po povlaštenim cijenama prodavali svojim članovima. Tako su financirali svoja putovanja i neke druge gluposti. Kada sam saznao za to, jasno sam odlučio da toga više neće biti jer klub nema novca i ne može dopustiti sebi takva darivanja, pogotovo u situaciji kada nam prijete kazne zbog istih tih momaka. I to nakon svake utakmice.
Pavelin glumi predsjednika
Može li se novi predsjednik Ivan Bilić nositi s tom ulogom?
– Novi je predsjednik očigledno marioneta koja ne služi ničemu. Niti ga vidiš niti ga čuješ niti ima personality niti zna nešto suvislo kazati. Već na samom početku mandata bio je toliko degradiran da je trebao pokupiti stvari, otići i reći: "Ljudi, ovo nije za mene i nisam se snašao." Ako je uistinu navijač Hajduka, trebao je biti iskren. Tu se pojavljuje još jedan apsurd u osobi predsjednika Nadzornog odbora. Aljoša Pavelin je evidentno sebe stavio u funkciju predsjednika. On je taj koji želi donositi odluke, on je taj koji se želi u sve miješati. On želi biti na presici i davati izjave. Želi biti vidljiv, ali pomiješao je funkcije. Očito je da se trebao kandidirati za predsjednika, a ne za nadzornika, jer to kako se on ponaša, to je ponašanje predsjednika Uprave. Prema tome, on to očigledno želi biti. Mislim da su oni pobrkali lončiće prilikom tih izbora i imenovanja, a bojim se da to neće dobro završiti. Bez obzira na to što su se sada malo revitalizirali zahvaljujući nekoliko pobjeda, to je sve rezultat Livajine odlučnosti da se dovede u red. Hajduk sada živi na njegovoj dobroj formi i na energiji trenera Gattusa koji je Marka doveo u fazu da poštuje pravila što se tiče trenažnog procesa, kilaže odnosa, svlačionice i svega ostalog što je potrebno.
Preovisni o Livaji
Gattuso očito radi dobar posao, ali ovisi li Hajduk i dalje previše o Livaji? Pogodak Nike Sigura protiv Gorice bio je prvi ove sezone u kojem Livaja nije direktno sudjelovao.
– Gattuso je napravio dobar potez guranjem nekolicine mladih igrača koji daju energiju momčadi, to je ono što Marku Livaji treba. Daju mu sigurnost, da on iza svojih leđa osjeti da ima djecu koja će za Hajduk poginuti, poput malog Durdova koji je sada iskočio. No problem je što Hajduk bez Livaje ne može biti opasan i upitno je može li nekoga pobijediti. Tolika ovisnost o jednome igraču nikada nije garancija konačnog uspjeha i nikad to neće biti. Hajduku treba snage na više pozicija, to će mu garantirati stabilnost. Treba računati s tim da će Marko i ove godine propustiti tri ili četiri utakmice iz objektivnih razloga. Dogodit će se neka prehlada i što će onda biti s Hajdukom? Bez Livaje ne možemo pobijediti, a to nije momčad, to ne može biti šampionska momčad.
Kako onda Hajduk može do titule?
– Kad gledam Hajdukove utakmice, u meni su dvojaki osjećaji. Prvi je ona navijačka želja koja govori – idemo, idemo... A onda stanem i razmislim. Pa zamisli da nakon dvadeset godina Hajduk u ovakvom neredu osvoji naslov, to bi bilo slučajno. Eto, to bi bio naslov koji ja vjerojatno ne bih ni mogao slaviti. Da bi se Hajduk vratio na pravi put, prije svega se mora prestati zavaravati. Degutantno je što su sve dobili od sudaca prošle sezone, degutantno je i kako su se raspali u ključnoj utakmici s Rijekom na Poljudu. Stalno se traže alibiji za neuspjeh, pa je kriv Mamić, pa Šuker, pa Kustić, dok je istina da mnogi koji su vodili klub nisu ni pokušali biti prvi. Hajdukovi problemi nisu u Zagrebu niti su u Rijeci ili u HNS-u. Hajdukovi problem krije se na Poljudu, u Splitu, na tribini i u poljudskim uredima. Problem su oni koji drugima kroje kodeks ponašanja, a sebi ga nisu u stanju izraditi. Hajduk se može oporaviti putem ovog modela samo kad bude birao ljude koji će ponuditi program i garantirani budžet kroz koji će ga ostvariti. Sve drugo je prijevara, ovaj model daleko je od onoga što je pokojni Žan želio ostvariti. Pravim navijačima Hajduka poručujem da ovako ni sljedećih 30 godina neće biti prvaci – zaključio je Štimac.
VIDEO Ivan Rakitić prokomentirao burne događaje u Hajduku, a nahvalio je jednog čovjeka
Sve dobro kaže i neznam kaj ljudi odozdola imaju protiv njega, po meni bi trebo bit ponovno ili trener ili predsjednik kluba