Svakog 7. lipnja postavljamo si pitanje kako te godine obilježiti obljetnicu tragičnog odlaska Dražena Petrovića. A njega nema već 31 godinu. Naime, već toliko je prošlo od one kobne prometne nesreće na njemačkoj autocesti kod Denkerdorfa. Ovaj put odlučili smo zaobići klasično prisjećanje na lik i djelo nezaboravnog košarkaša.
Igrao sam protiv Dražena
Ovaj put o Draženu ćemo razgovarati s jednim običnim, a zapravo neobičnim čovjekom, za kojeg možemo reći da je jedan od najvećih obožavatelja košarkaškog Mozarta za kojeg smo ikad čuli. A Zoran Vujasinović u rangu je onog Izraelca koji je svoje izvorno ime promijenio u Dražen Petrović.
A sve je krenulo s jednom obećavajućom košarkaškom karijerom.
– Bio sam najmlađi prvotimac u povijesti Zagreba. U prvi sastav ušao sam s 14 godina, a kao kadet i junior zabijao sam po 20, 30 pa i 40 koševa. Bio sam bek fine ruke, a igrao sam čak i utakmicu protiv Dražena. Imao sam tada 17 godina, a moj Novi Zagreb igrao je utakmicu Kupa Jugoslavije protiv Cibone. Izgubili smo 82:106, a Dražen nam je, a bila mu je to prva utakmica u dresu Cibone, zabio 20 koševa. Doživjevši ga na djelu, izravno protiv nas, mi klinci u čudu smo komentirali: “Kaj je ovo?!”
Nakon te utakmice igrane u ljeto 1985., Zoran je otišao služiti vojni rok, a kada se vratio, nastavio je igrati za Novi Zagreb, i dalje pod ravnanjem nezaboravnog trenera Boška Pepsija Božića.
– Bio sam jako talentiran, a sjećam se da je puno godina nakon toga Pepsi mojoj supruzi kazao da sam kreten jer, da sam bio posvećeniji, mogao sam igrati u NBA ligi. Nažalost, ja taj svoj talent nisam doživio ozbiljno, a košarku sam prestao igrati 1989., kada sam u nekoj tučnjavi ranjen. A slična stvar dogodila mi se i 1993. kada sam se opet našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Mirio sam zavađene strane, a ovaj put dogodilo se da me čovjek propucao s tri metka u crijeva, nakon čega sam imao 13 operacija i jedva živ ostao. Spasio me u Vinogradskoj dr. Ledinski.
No vratimo se mi s ovog, za život opasnog dijela Zoranova života na onaj vedriji, navijački.
– Sjećam se da su košarkaši Cibone zbog uređivanja Doma sportova neko vrijeme trenirali kod nas u Trnskom. Kad bismo se mi vratili s futinga, gledali bismo Cibonin trening, a potom i Draženov šuterski trening. A on bi ostao nakon momčadskog treninga i uz pomoć trojice dodavača vježbao šut. Sjećam se da smo jednom izbrojili sto uzastopnih ubačaja s raznih pozicija. Toga dana rekao sam prijateljima da je nama, nakon što smo to vidjeli, najbolje da se ostavimo košarke. Tu sam postao zaluđen Draženom i on mi je i danas stalno u mislima.
GALERIJA Zagrebački taksist napravio 11 tetovaža s likom Dražena Petrovića
A da je tome tako, dokazuje i 11 tetovaža na temu Dražena Petrovića.
– Prva tetovaža dogodila se prije sedam-osam godina, a nju i sve ostale radio je moj sin Vladimir. On je šest godina radio u tattoo salonu u Londonu i odlučio se vratiti, a koliko je dobar, reći će vam i činjenica da je šefica tog salona došla u Zagreb da joj napravi tetovažu.
Ako ste pomislili da će sve završiti na ovih 11 tetovaža posvećenih neprežaljenom hrvatskom košarkaškom velikanu, varate se.
– Ovo je tek početak. Zasad imam tetovaže na lijevoj i desnoj ruci te na listu desne noge. A slobodna su prsa i leđa, a dat ću si je napraviti i na vratu. Ići ćemo polako, rekao mi je sin da ne forsiram, da ne valja sve raditi odjednom. Ja sam si za motive već odabrao nekoliko slika na kojima je Dražen veseo, nasmijan. Stavit ću si svakako sliku slavlja iz Šibenika na kojoj je Dražen nekome na ramenima s peharom u ruci.
Kaže da nije bilo Cibonine utakmice u Zagrebu koju je propustio.
– Puno nas nije dolazilo na utakmice zbog Cibone kao kluba, nego zbog Dražena i njegova igračkog velemajstorstva. Imam dva sina, no oni iz današnje perspektive ne razumiju kakav je sportski stroj Dražen bio, a uz to i čovjek i pol, nikad prepotentan.
O godišnjici sam na Mirogoju
A posljednje počivalište svog preminulog idola na Mirogoju Zoran posjećuje svake godine.
– Bit ću i ovaj put gore, na Draženovu godišnjicu. Njegov je grob pedesetak metara dalje od groba jednog mog prijatelja. Vjerojatno ću ondje vidjeti i Draženovu mamu Biserku.
VEZANI ČLANCI:
Zna li obitelj Petrović za njegovu opčinjenost košarkaškim Mozartom?
– Jednom prilikom moj brat pokazao je gospođi Biserki, Draženovoj majci, neke fotografije mojih tetovaža i navodno je tada i suzu pustila.
A kako li će tek biti kada upozna Taftu, čovjeka s 11 tetovaža njezina sina? Inače, u navijačkim krugovima, pogotovo među kibicima koji su podržavali KK Zagreb, Zoran Vujasinović poznat je kao jedan od najglasnijih i najvjernijih navijača mrava.
– Bio sam u skupini koja se zvala Žuti mravi i bili smo prilično glasni. Nažalost, KK Zagreb počeo se urušavati kada je iz njega morao otići Pepsi.
Naš sugovornik i dalje voli haklati.
– Ja vam i dalje sa svojih 58 pobijedim klince od 15. U Dugavama me ne može nitko dobiti. Ondje me zovu Tale Dugave, a u svom Trnskom sam Tafta.
