Organiziranog slavlja Dinamovih nogometaša nakon pobjede protiv NEC Nijmegena nije bilo, euforiju je zamijenila realnost.
- Nema vremena za proslave i opuštanje, već u nedjelju je derbi protiv Rijeke. Malo smo se proveselili u svlačionici i otišli kućama - rekao nam je Ivica Vrdoljak, Dinamov čovjek odluke u dvoboju s Nizozemcima.
Šest minuta prije kraja, loptu je nakon izvrsnoga Mikićeva centaršuta iz kornera, Vrdoljak spremio glavom u mrežu za veliku pobjedu:
Gledao sam semafor
- Presretan sam, taj gol posvećujem djevojci Maji s kojom ću se i vjenčati 3. siječnja! Na svakom treningu uvježbavamo prekide, u pravo sam vrijeme bio na pravom mjestu i sve je bajkovito završilo.
A moglo je kudikamo lošije! NEC je, naime, u 79. minuti poveo. Što ste tada pomislili?
Ne zanima nas Hajduk, mislimo na sebe!
Lako ste stvorili bodovnu prednost ispred Hajduka, još ste je lakše prosuli, da bi sad opet bili na tri boda prednosti. Hoće li i do kraja prvenstva biti oscilacija?
- Vjerujem da će biti sve bolje. No, moramo misliti samo na sebe, ne smije nas Hajduk zanimati. Najprije moramo odraditi svoj posao, a ako Splićani posrnu, stvarat će se bodovna razlika. Iako bih ja na kraju bio zadovoljan i s ova tri boda prednosti, važno je samo da budemo prvi.
- Najprije sam pogledao semafor, zanimalo me koliko je još vremena ostalo do kraja. Rekao sam dečkima “ajmo probat spasit bod, ajmo ih stisnuti”! Doista bih u tim trenucima bio zadovoljan i remijem, no kada je Balaban odmah zabio, shvatio sam da možemo opet do pobjede. Tako je, srećom, i bilo.
Koliko će bodova biti dostatno za plasman među tri najbolja sastava u skupini?
- Teško je to reći. No, siguran sam da bismo domaćom pobjedom protiv Spartaka ostvarili cilj! A sa četiri bismo boda ovisili o drugima.
Možete li do boda u Londonu, kod posrnulog Tottenhama?
- Zašto ne? Ali, ima još vremena do Tottenhama, najprije treba razmišljati o Rijeci. Idemo na Kantridu po pobjedu. Pobjeda protiv NEC-a udahnula nam je dodatno samopouzdanje - kaže Vrdoljak.
Opet ste primili glup gol, nakon sjajnog početka doslovce ste ga sami sebi zabili i igra vam se raspala. Previše je tako jeftinih golova primljeno ove sezone...
- Slažem se, gotovo smo sve golove primili nakon naših grubih pogrešaka. Malo kad nas je netko izigrao i nadigrao. Možda je problem u padu koncentracije, jednostavno nam se dogode takve pogreške.
I onda morate juriti rezultat! U Zadru i Šibeniku, pa u Pragu i sad s NEC-om...
- Ova momčad definitivno ima karakter, nikad se ne predajemo! Ali, nećemo se uvijek ni moći vratiti kao dosad. Trebamo eliminirati te pogreške.
Govori se o slaboj igri zadnjeg obrambenog reda, no za njihove je “kikseve” odgovaran i predblok, dva zadnja vezna, to ste obično igrali vi, Badelj i Chago?
- To je točno, ne igramo li mi u veznom redu dobro, tada obrana pati. Cijela momčad mora igrati obranu, tada će svima biti lakše.
Je li ovaj Dinamo bolji od lanjskog?
- Ne znam. rezultat nas zasad prati, no igra nije na željenoj razini. Vjerujem da će biti bolje, sad je i pritisak manji, nadam se da ćemo lakše i opuštenije igrati.
Zbog čega je velika razlika u pristupu utakmicama? Da ste u Šibeniku krenuli kao s NEC-om, sve biste riješili nakon 20-ak minuta...
Najbolje sa Spartom
- Teško je to objasniti. U Šibeniku smo morali ući agresivnije, sudac je dopuštao oštriju igru. A mi smo tek u nastavku odgovorili istim načinom, tada je i isplivala naša kvaliteta.
Kakva je suradnja s Moralesom i Sammirom?
- Dobra. Oni su odlični igrači i očekujemo da nam donose prevagu u odnosu na suparnika. Meni nije problem trčati za njih, to je moj posao. A oni neka zabijaju i namještaju golove, neka rješavaju utakmice.
Najbolja i najlošija jesenska utakmica?
- Najbolje je bilo sa Spartom, i u Zagrebu, kad je bilo taktički vrlo zrelo, i u Pragu, kad smo pokazali drskost. A najgore? Ma s Hajdukom, to je bilo strašno, užasno...
