Mark Webber je na stazi u Valenciji jednom nogom već bio na "onoj" strani, 12 sekundi gledao je smrti u oči. Nakon sudara bolida, bio je katapultiran, letio je zrakom, okretao se, pao na glavu, a zatim otklizao više od sto metara čekajući snažan prasak.
– Vrlo sam brzo pohvatao konce, bilo mi je sasvim jasno što se događa i znao sam da slijedi težak udarac. Osjećao sam se kao potpuno nemoćni putnik, apsolutno ništa nisam mogao napraviti. Čudan je to osjećaj, ne možete kontrolirati kad ćete udariti i koliko će to biti teško. A znate i sami, stvari mogu ružno završiti. Samo sam se molio da ne udarim u most ili u nešto u zraku. Znao sam da sam poletio vrlo visoko – prepričavao je Australac događaje na kojima mu nitko ne zavidi.
– Kad sam vidio sunce umjesto staze, kroz glavu su mi već prolazili novinski naslovi, ali sve je to dio igre koju mi igramo i ponekad se događa. Izgubio sam bodove, no baš me briga. Imam nekoliko ogrebotina i modrica, ali do Silverstonea bit ću kao novi – hrabar je Webber.
Vozači bolida u najbržem sportu na svijetu moraju biti neustrašivi, jer mjesta su rezervirana samo za čvrste momke. U istoj je toj šasiji Mark Webber osvojio utrke u Monacu i Barceloni.
– Zaista mi je dobro služila, i sjajno je što me sačuvala od ozbiljnijih ozljeda – kaže Webber, koji je već preživio nekoliko teških sudara. Slomio je nogu u sudaru s automobilom, ali – vozeći bicikl!
Mi gledali smrt a on novinske naslove, ))) idiot.