Svjesni kakvu su priliku propustili da i treći put zaredom pobijede Italiju, pred njihovom publikom, naši košarkaši pognutih su glava prošli kroz miks zonu ni ne gledajući u nas hrvatske novinare. Nakon tih 76:81, čak ni jedan Bojan Bogdanović, uvjerljivo naš najbolji igrač u ovoj utakmici (27 koševa, 4 trice), koji je uvijek bio spreman stati pred mikrofone, ovaj put za to nije bio raspoložen.
Zapravo, stao je jedino naturalizirani Amerikanac Jaleen Smith a pred medije je, ali na presicu, izašao i centar Ivica Zubac svojevrsni tragičar kojem je dosuđen vrlo upitan nesportski prekršaj nakon kojeg su Talijani preokrenuli susret. A dogodilo se to kod "plus šest" za Hrvatsku i neposredno nakon dva promašena slobodna bacanja Riccija. Zubac je uhvatio loptu i široko se zagradio i pri tome dodirnuo lice od Mellija koji je uz poznatu talijansku glumačku školu dolio ulje na vatru i dobio što je tražio - dva bacanja i novi napad iz kojeg su domaćini zabili pet koševa.
- Baš je čudna ta odluka. To je rijetkost da se tako odsudi i ne viđa se često. Ja nisam vidio da je išta napravio što bi trebalo biti tako penalizirano - ustvrdio je hrvatski izbornik Damir Mulaomerović.
- Ne znam po čemu je to bio namjeran prekršaj, ja sam samo išao graditi igrača - kazao je Zubac i analizirao ključne razloge poraza:
- Izgubili smo 18 lopti a većinom su to bile žive lopte koje su vodile u njihovu tranziciju iz koje su zabili 18 koševa. Osim izgubljenih lopti, poraza su nas stajali i naši nesporazumi u obrani i njihovi napadački skokovi.
A sve što je Zubac spomenuo radni su dio košarke bez kojeg nema pobjeda u ovakovim utakmicama, protiv napaljenog domaćina i pred njihovim šestim igračem koje je činilo 12.000 talijanskih navijača. Svjestan je toga i Jaleen Smith koji se "žrtvovao" za suigrače, stupivši pred kamere i mikrofone hrvatskih novinara:
- Talijani su silno željeli pobjedu, osjetilo se to u posljednjoj četvrtini. Veliku štetu su nam nanijeli sa svojih 11 napadačkih skokova a sami sebi smo naštetili s brzopletostima iz kojih su proizlazile i neiznuđene pogreške kojih je bilo previše. Naš kapetan Bogdanović je iskoračio, puno je toga stavio na svoja leđa a ja sam igrao slabo.
Bilo je kako bilo i ono što je sada pred nama jest utakmica protiv Ukrajine (četvrtak, 14.15) u kojoj sami rješavamo svoju sudbinu a njena poanta se svodi na izbjegavanje Srbije u osmini finala. Ako Srbija pobijedi Poljsku (što se očekuje) bit će prva u svojoj skupini i onda će u našoj, s kojom se njihova skupina križa, biti važno ne biti četvrti. A to možemo s bilo kakvom pobjedom nad Ukrajinom. Bude li ona osam i više koševa onda čak možemo biti i drugi.
Doduše, bilo kakva naša pobjeda znači da bi Talijani bili četvrti i da bi oni išli na Srbe pa bi se moglo dogoditi da "azzurri" dodatno "stimuliraju" Ukrajince kojima je, situacija u ratom poharanoj im domovini, sama po sebi već veliki motivacijski faktor.
Čestitke našim uvoženim i dvojici domačih iz domoljubnog udruženog košarkaškog pothvata da mogu od blizu pratiti svjetske majstore košarke negostižnog europljanina Luku Dončiča in nepoželjnog balkanskog brata po jeziju, krvi i kulturi Nikolu Jokiča.