Računali su žapci na umor jugaša (većina igrača im je 10-ak dana bila u jednoj od triju reprezentacija – Hrvatskoj, Srbiji ili Italiji), na njihovu usredotočenost prije svega na Ligu prvaka, na izostanak Renzuta. No, sve to nije bilo dovoljno da Jug padne na Savi, pobijedio je s 10:5, a Mladost će na pobjedu protiv gospara još pričekati...
Zasad čeka 1160 dana ili tri godine i dva mjeseca. Preciznije, Mladost je posljednji put pobijedila u velikom hrvatskom derbiju 20. prosinca 2014. u zagrebačkom polufinalu Hrvatskoga kupa. Žapci su, predvođeni tada trenerom Vjekoslavom Kobešćakom s klupe, svladali gospare s 12:9.
Vjeko: Treba nam neprijatelj
Tri mjeseca nakon toga Vjeko se preselio na Jugovu klupu i otad ne zna za poraz od kluba u kojem je ponikao. Dapače, zna samo za pobjede. Tako je ostalo i nakon što je prvi put ove godine Mladost ugostila Jug na Savi.
Kako gotovo četiri godine čekaju na prvu pobjedu nad jugašima, mladostaši gotovo sedam godina čekaju i na novi trofej. Tko bi očekivao toliku sušu u riznici nekad najtrofejnijeg vaterpolskog kluba na svijetu. A posljednji put žapci su omastili brke u prosincu 2011. kada su u Zadru osvojili Hrvatski kup pobijedivši u finalu Jug s 15:7 (Dubrovčani su se prilično potrošili dan prije protiv Primorja). No, Mladost je tad u svojim redovima imala jednoga Pavića, pa Udovičića, Hinića, Radua, Mallaracha... I, možda još važnije, i tada je na klupi Zagrepčana bio Vjekoslav Kobešćak.
Danas kad mu kažemo da su tribine na vaterpolskim utakmicama u nas rijetko pune (sraz Mladosti i Juga gledalo je jedva nešto više od 200 gledatelja), pa čak i u Gružu, Vjeko kaže:
– Tribine u principu ne puni domaći klub, nego pravi “neprijatelj” u onom sportskom smislu. Čekamo pravog rivala, vidjet ćemo hoće li to biti Mladost ili Jadran. I Zagrepčani i Splićani zasad malo krenu naprijed, pa malo stanu, ali vjerujem da će se uskoro stabilizirati.
Vjeko je na svojoj koži osjetio tu razliku između Dubrovnika i Zagreba kad je u pitanju vaterpolo. U Dubrovniku svi žive za vaterpolo, Jug ima maksimalnu podršku grada, dok je Mladost samo jedan od velikih klubova u metropoli...Iako Jug u svojoj riznici ima 60 trofeja u 95 godina postojanja (utemeljen je 1923.), a Mladost 45 u 72 godine obitavanja (utemeljena 1946.), teško je jednoznačno odgovoriti na pitanje: tko je trofejniji? Naizgled su to Dubrovčani, ali Zagrepčani imaju više Kupova prvaka (7, Jug 4) i općenito više međunarodnih trofeja: tri europska Superkupa (Jug 2), dva Kupa kupova (Jug nema taj trofej)...
Đuho: Od stoljeća sedmog
– Za mene je Jug trofejniji jer smo tu, što se kaže, od stoljeća sedmog, od 1923., dok je Mladost krenula tek poslije rata. Iako se mora priznati da Zagrepčani imaju više europskih trofeja – kaže Jugova legenda Veselin Đuho, koji je kao igrač i sam sudjelovao u brojnim dubrovačkim uspjesima – ima Kup prvaka iz 1980., pet naslova državnog prvaka i dva kupa. Trofeje je osvajao i kao trener (2000. Kup Lena, 2001. Kup prvaka), pa je proglašen i najuspješnijim sportašem Dubrovnika u 20. stoljeću.
S Đuhom bi se među žapcima mogao uspoređivati Ozren Bonačić, također legenda kluba, sudjelovao je u osvajanju čak 25 trofeja, 15 kao igrač (četiri Kupa prvaka) i još 10 kao trener (Kup prvaka, Kup kupova, Superkup).
– Svaka čast Jugu, uvijek je u Gružu imao taj prepoznatljivi ambijent, ali Mladost je naš najtrofejniji klub. Sedam naslova europskog prvaka! Tri smo ga puta osvajali zaredom, što nikome dosad nije uspjelo – ističe Bone.
Mladost, doduše, ni po tim kriterijima više nije najbolja u Europi, nego je tek druga jer ju je pretekao talijanski Pro Recco koji ima osam naslova europskog prvaka. Partizan je također, kao i Mladost, sedam puta bio europski prvak, ali ima Kup kupova i dva Superkupa manje pa Zagrepčanima dajemo prednost.
