Proteklog je vikenda mladi hrvatski trener Igor Tudor (38) ostvario jednu od najvrednijih pobjeda u karijeri. Bivši trener Hajduka i PAOK-a od ljeta je na klupi turskog Karabükspora i na svom je travnjaku srušio veliki i moćni Galatasaray!
– Bila je to neobična utakmica. Galatasaray je poveo neregularnim golom nakon igranja rukom, a mi smo izjednačili iz nepostojećeg 11-erca! Sve je to uvjetovalo golemu nervozu, mi smo se branili i nekoliko minuta prije kraja iz kontranapada smo zabili za konačnih 2:1! Rasule su se emocije, ova nam je pobjeda iznimno važna u borbi za ostanak, a Galatasaray je pak tugovao jer će mu svaki bod u utrci za naslovom nedostajati – kaže Tudor.
Glavni prihod od željeza
Ostanak u ligi ne bi Tudoru trebao biti problem, budući da je nakon 18 kola (liga ima 18 klubova) na devetom mjestu s 24 boda, čak deset više od 16. momčadi na ljestvici, koja seli u niži rang, ali i 11 manje od mjesta koje vodi u Europsku ligu...
– Osnovni je cilj ostati u ligi, Karabüksporu je, podsjetit ću, ovo premijerna prvoligaška sezona. To se osjeti i po suđenju. Primjerice, protiv nas je dosuđeno čak sedam 11-eraca, od toga su postojala samo tri, “uzeli” su nam šest-sedam bodova! Po mojoj računici, treba nam još 12 bodova i morali bismo ih što prije osvojiti.
Kakva je turska liga?
– Teška i vrlo jaka, odmah iza liga petice! Svakako je jača od grčke lige u kojoj sam lani radio. Turci ulažu mnogo novca u sport, izgrađen je niz novih stadiona, a primjerice, za pobjedu svaki klub dobije od jedne TV kuće pola milijuna eura! Svatko svakoga može pobijediti iako se svake sezone izdvajaju najbogatiji Beşiktaş, Fenerbahçe i Galatasaray, a prati ih i Trabzonspor, oni su svijet za sebe. Za mene je Beşiktaş favorit za osvajanje naslova.
Koliko inozemnih igrača imate u svlačionici?
– Ima ih dosta, kao i u svakom turskom klubu, a prema ovdašnjim propozicijama, među 18 igrača na svakoj utakmici moram imati sedam Turaka. Pa onda balansiramo...
Kako ste se priviknuli na život u turskoj provinciji, Karabük je, naime, gradić sa 100-tinjak tisuća stanovnika, udaljen četiri sata vožnje od Istanbula?
– Karabük je, recimo, nešto poput našeg Gospića, za sve turske klubove to je neugodno gostovanje. Najbliža je zračna luka Ankara, udaljena dva sata vožnje od Karabüka. Ovdje se sve vrti oko velike tvornice željeza, koja je i glavni sponzor kluba. Moj je klub jedan od rijetkih u Turskoj koji daje plaće na vrijeme, nema nikakvih financijskih problema. I to je dobro, ali život općenito nije idealan. Najviše mi nedostaje obitelj, dvoje djece i supruga koja je opet trudna. Ali, što se može, nigdje nije idealno, družim se s dečkima iz stručnog stožera, Sandrom Tomićem, Harijem Vukasom i Tonijem Modrićem, zajedno “ubijamo” nostalgiju i žrtvujemo se... No ta izoliranost od svega omogućava nam da se fokusiramo isključivo na nogomet.
Osjećate li strah od terorizma, Turska je u posljednje vrijeme pod “crvenom” uzbunom?
– Lagao bih kad bih rekao da nema straha, ti suludi bombaški napadi utječu na psihu. No u našem malom mjestu kudikamo je manja mogućnost da se nešto takvo dogodi, pa je i to jedna prednost provincije. Ovdje se više osjeti utjecaj islama nego u većim gradovima poput Istanbula i Ankare, znatno je više žena pokrivena lica ovdje nego u većim gradovima.
Poštujemo njihove običaje
Jesu li vas iznenadili neki tamošnji vjerski običaji?
– Prije desetak dana, uoči domaće utakmice s Akhisarom (1:0), u kampu se okupila cijela uprava na čelu s klupskim predsjednikom. I uoči ulaska u autobus, izmolili su molitvu i žrtvovali ovcu, pred nama su je zaklali po svom, muslimanskom običaju! Iako smo bili iznenađeni, respektiramo i prihvaćamo njihove običaje jer radimo i zarađujemo u njihovoj zemlji...
Jeste li zadovoljni primanjima u Karabüksporu?
– Apsolutno! Reći ću vam ovako: borimo se za ostanak u turskoj ligi, a plaćeni smo kao u nekom talijanskom prvoligašu iz sredine ljestvice – zaključio je Tudor.
