Kolekciju snova skupio je Mišel Budimilić. Kolekcionar dresova hrvatske nogometne reprezentacije u Baški na otoku Krku ima zbirku kakvu nema nijedan igrač ni nogometni savez, nitko na svijetu...
Dres zlatne kopačke Davora Šukera iz Francuske 1998., onaj Marija Stanića u kojem je zabio prvi gol za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima, dresove Tončija Gabrića i Saše Peršona s prve utakmice vatrenih 1990. u Maksimiru, kravatu Ćire Blaževića koju je nosio nakon pobjede nad Slovenijom, tada prvom koraku prema bronci, loptu s utakmice protiv Australije u Stuttgartu 2006., u kojoj je Joe Šimunić dobio tri žuta kartona, dres Ivana Strinića iz moskovskog finala…
Nedostaje samo jedan
– U kolekciji su svi modeli dresova u kojima je Hrvatska ikada igrala utakmice. Svi. Njih više od 200. Svjetska prvenstva, europska prvenstva, prijateljske utakmice, kvalifikacije, Liga nacija, pa čak i s turneje iz Australije 1992. MTČ, Patrick, Robe di Kappa, Sirio, Umbro, najviše Loto i Nike. Nedostaje mi tek jedan dres, onaj sa susreta protiv Slovenije igranog u Murskoj Soboti 19. lipnja 1991. godine, bila je to treća utakmica Hrvatske ikada... Kad taj nabavim, idem u kolekcionarsku mirovinu – počinje priču Budimilić tijekom olujnog juga u Baški.
Ovog petka u Krku otvara izložbu uoči Svjetskog prvenstva pod nazivom "Ovdje igra Hrvatska" pa nastavlja:
– Moji me pitaju kad idemo sa sinovima Simonom i Maurom kupiti nogometnu loptu za igranje s frendovima iz škole i kažu: "Pa što nemate doma lopte, zar ih nema dvadesetak?", misleći na one sa svjetskih prvenstava, Eura, utakmica Rijeke, Hrvatske... pa i te utakmice u kojoj je Joe Šimunić dobio tri žuta. Ja se odmah hvatam za glavu i pri samoj pomisli da bi se s tim loptama, koje su povijest, djeca igrala na igralištu – kaže Budimilić.
Kako ste nabavili tu loptu?
– Na eBayu. Bila je stotinu eura. Nisam licitirao, odmah sam dao najveću ponudu.
Pokazuje na kopačke Dominika Livakovića iz Rusije, s potpisom, pa kaže:
– Danijel Zagorac, drugi golman Dinama, preko našeg zajedničkog prijatelja kolekcionara Krešimira Barića zamolio je Livakovića da mi za kolekciju ustupi kopačke. I on se rado odazvao, ali poslao je kopačke na kojima piše "D. L." i broj 40. To je broj koji nosi u Dinamu, a broj 1 nosi u reprezentaciji. Automatizmom je napisao 40, jer tako daje autograme navijačima plavih. I što sad? Svaka mu čast, ali nije mi dao vrag mira pa sam ipak zamolio da potpiše kopačke s brojem 1. Poslao je Livaković drugi par, one sa SP-a u Rusiji, i napisao "Za Mišela D. L. i broj 1". Eto ih, tu su!
Posebno mjesto u kolekciji ima dres Davora Šukera iz Francuske 1998.
– U ovom je dresu Šuker igrao za broncu protiv Nizozemske. A kako sam do njega došao? Imao sam dres Oranja iz 1976. te mi se javio jedan kolekcionar iz Nizozemske i ponudio Šukerov dres! Pa tko bi to odbio? U razmjenama za dresove Hrvatske otišli su i dresovi Ronaldinha iz Barcelone, Davida Beckhama iz Engleske... Srce me ne boli, važniji mi je Šuker od Beckhama. Neki su ostali, poput Messijeva dresa iz Barcelone, Ronaldova iz Reala, Zinedinea Zidana iz Juventusa, Andreja Ševčenka iz Dinamo Kijeva, Zlatana Ibrahimovića iz Juventusa, Olivera Kahna iz Bayerna...
Svaki dres ima svoju priču. Pogotovo oni s prve utakmice vatrenih ikad, u Maksimiru 1990. protiv SAD-a (2:1).
– Dres Tončija Gabrića, u kojem je primio prvi gol za Hrvatsku, prošao je cijeli svijet. Gabrić je igrao svojedobno u Rijeci, a taj je dres iz Splita završio u SAD-u i zatim se vratio u Hrvatsku, gdje mu je i mjesto. Dobar sam prijatelj sa Sašom Peršonom, i on, kad je vidio koliko sam ozbiljan kolekcionar, dao mi je taj svoj prvi dres, ali i one iz Hajduka, Dinama, reprezentacije...
U kolekciji je niz dresova vratara.
– Vratari su mi oduvijek imponirali, još otkad sam bio klinac. Eto, sad i moj sin Mauro, koji je i dobio ime po vrataru Rijeke Mauru Ravniću, brani za klub Vihor iz Baške. Ne mogu biti ponosniji. A vratar Marjan Mrmić, on mi je poklonio dres s utakmice Hrvatska – Njemačka 3:0. Branio je Andreas Köpke, a Mrmić i Oliver Kahn bili su rezervni golmani pa su nakon utakmice zamijenili dresove. Eto, imam i dres s tog susreta, čak i onaj – Olivera Kahna.
A gdje je dres Zvone Bobana? Nema ga u kolekciji…
– Bio je. I to onaj iz Francuske. Međutim, u jednoj je zamjeni trebalo birati – hoću li dati Stanićev ili Bobanov dres iz Francuske. Boban je bio fajter, kapetan, stara garda, ali Stanić je bio igrač koji je dao prvi gol za Hrvatsku na mundijalima pa je on ostao, a Boban otišao... Danas mi je žao. Ali, ne mogu imati sve.
Koji vam je bio prvi dres?
– Kad sam se vratio iz vojske sredinom devedesetih, nabavio sam dres Rijeke, jedan s dugim rukavima i jedan s kratkima. I zatim dres Alena Bokšića s brojem 11. Taj dres ne bih dao nikome! Imam i dres pokojnog Dubravka Pavličića s turneje iz Australije 1992.
Što će se sve moći vidjeti na izložbi?
– Tema izložbe su nastupi Hrvatske nogometne reprezentacije na SP-ima. Organiziram je s Udrugom navijača Plavo-bijeli otok, a izlagat ću dresove Šukera iz 1998., prvog strijelca Stanića, dres iz finala SP-a u Rusiji, kopačke Darija Srne sa SP-a u Brazilu, ali i dres s prve utakmice 17. 10. 1990. Dakako i kopačke Livakovića, kapetanske trake Bobana, Kovača, Srne i Modrića. Ulaz je slobodan, a otvara se u petak 11. studenog...
Ustupit ću ih HNS-u
Čijih dresova imate najviše?
– Imam 22 dresa Ivana Vargića, bivšeg vratara Rijeke i reprezentacije. Nedavno sam bio na utakmici Krka i Pomorca, a kad me Vargić, današnji golman Krka, vidio na tribini, rekao je: "Mišel, dat ću ti i dres iz NK Krka!"
Može li vaša privatna kolekcija jednog dana biti u nekom muzeju reprezentacije?
– Volio bih da širi puk može vidjeti kolekciju. Rado bih je ustupio HNS-u za budući nacionalni muzej reprezentacije. Godine su tu truda, telefona, živciranja... To je naša povijest kojom se svi ponosimo. Šteta da stoji u ormaru - zaključio je Budimilić.
>> VIDEO: Kladionice Vatrenima daju manje od 2% šanse za osvajanje Svjetskog prvenstva u Kataru
