Prvi od tri finala Kupa prvaka rukometaši Zagreba i Barcelone odigrali su u travnju 1997. Na putu do finala zagrebaši su izbacili tursku Cankayu (31:20, 27:24), u skupini su bili prvi ispred mađarskog Pick Szegeda, norveškog Runara i talijanskog Trsta. U četvrtfinalu su izbacili portugalsku Bragu (26:22, 23:24), a u polufinalu njemački Kiel (25:23, 23:23).
Prva finalna utakmica igrala se u Blaugrani. Domaćin je pitanje pobjednika riješio već u prvom poluvremenu kada je bilo 17:6, a na kraju je završilo s uvjerljivih 31:22.
– Sa svima smo mogli te sezone igrati osim s njima. Valero Rivera stvorio je moćnu momčad. Ako je Ajax u svojim najboljim danima igrao totalni nogomet, onda su oni igrali totalni rukomet. U to vrijeme nije bilo brzog centra, ali je Barcelona imala najbolju polukontru i kontru. Recept je bio jednostavan – Svensson bi obranio i onda bi bacao loptu u kontru gdje su Guijiosa i Ortega "trpali". U obrani su imali i sjajnog Šepkina. I kada im u napadu nije išlo, onda bi lopta išla na Šepkina koji je u igri jedan na jednoga bio nezaustavljiv – prisjetio se Božidar Jović, tadašnji kružni napadač Zagreba, a danas glavni menadžer kluba.
Pokušao ih je Zagreb zaustaviti i na nesportski način, ali ni to nije pomoglo.
– Probali smo ih zaustaviti batinama. Na toj prvoj utakmici imao sam tri isključenja. Nije ni to pomoglo – prisjetio se Jović.
Uzvrat u Zagrebu igrao se u Ledenoj dvorani, pred 11.000 gledatelja.
– Čuli smo da je u Zagrebu vatrena atmosfera, ali nismo se uplašili. Igrali smo svoju igru i već u prvom poluvremenu vodili smo s pet razlike – rekao je Thomas Svensson, vratar Barcelone.
Garralda, Šepkin i Masip su sa po šest pogodaka uništili sve snove zagrebaša da mogu iznenaditi.
– Cijele sezone igrali smo bez pravog ljevaka. Ja sam kao dešnjak igrao na mjestu desnog vanjskog pucača. I to se protiv Barcelone pokazao kao veliki problem jer smo se u napadu oslanjali isključivo na vanjski šut Bilića, dok su mene dobro zatvarali. Sjećam se da smo žalili što je Barcelona za samo jedan pogodak prošla u polufinalu Celjane. Sa Slovencima bi nam bilo puno lakše – rekao je Silvio Ivandija.
Zbog ulaska u finale svi igrači Zagreba odlučili su se ošišati na ćelavo.
– Uvijek smo bili za spačke – zaključio je Ivandija.
>>Barca nije navikla na teške utakmice, a mi u tom susretu ne možemo izgubiti!
