Nekoć su bili \"dva kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska\". Vjerovali ili ne, i takav transparent našao se na utakmici Hajduka i Dinama. Ali to je davno bilo, Hajduk i Dinamo odavno su prestali biti dva kluba bratska, a trenutačni su odnosi na nikad nižoj razini. Odnosno uopće ne postoje, Poljud i Maksimir čak nemaju ni onaj telefon poput Moskve i Washingtona koji samo zazvoni kad druga strana u urgentnoj situaciji podigne slušalicu. Sve se svodi na to hoće li biti zajedničkog ručka ili ne, ali zapravo taj ručak samo simbolizira odnose.
S figom u džepu
Već dugo Zagrepčani i Splićani nisu zajedno ručali, vjerojatno neće ni ove nedjelje. Dinamov predsjednik Mirko Barišić kaže da će se odazvati budu li pozvani, sjeća se jesenske utakmice kada se Hajdukova delegacija nije pojavila u Klubu književnika. Naravno da se nije pojavila kad nije bila ni pozvana, ali Barišić se toga baš i ne sjeća.
Taj rivalitet, koji najčešće nadilazi sportske okvire gura ih da, i kada razgovaraju, to čine s figom u džepu. A Hajduk i Dinamo ili Dinamo i Hajduk, kako vam drago, kao najveće sportske institucije u Hrvata moraju se zajedno uhvatiti za štap, moraju biti putokaz svima ostalima.
Oni čak i imaju obvezu, ako žele dobro hrvatskom nogometu, sjediti zajedno i razgovarati. Naravno, ne na štetu, već u korist svih drugih. Ali ta je priča u današnjici tako šuplja da nam je to teško i spominjati. Netko se prije neki dan prisjetio i konstatirao da se u Hrvatskoj godinama znala top-lista pet najvažnijih ljudi. Predsjednik države, premijer, gradonačelnik Zagreba, predsjednik Dinama i predsjednik Hajduka. Nekad bilo, sad se spominjalo. Odnosi Poljuda i Maksimira svode se na bitke Zdravka Mamića koji je, uz Barišića, Dinamova konstanta protiv Hajdukovih predsjednika koji se posljednjih godina smjenjuju kao na tekućoj traci.
Ima i u tome problema, u Poljudu su stalno neki novi ljudi, a prva rečenica kada dođu jest ona slatka navijačima \"srušit ćemo dominaciju Dinama\". E, onda se nađe Mamić kratkog fitilja, njemu su takve riječi poput crvene krpe pa krenu odgovori i onda nikada kraja. Najčešće mu i ne treba crvena krpa, sjetimo se samo onih priča o Hrvoju Malešu i Mamićevih riječi o \"žaraču u guzi\".
Tko će napraviti prvi korak
I jedni i drugi najradije metu u krivom dvorištu umjesto da sjednu i razgovaraju. Dajte, gospodo, već jednom shvatite odgovornost tih funkcija na kojima se nalazite, razgovarajte o tome kako hrvatskom nogometu vratiti život, preuzmite dio odgovornosti. Zar je važno tko će napraviti prvi korak i pozvati na taj zajednički ručak...
>>>Šimunić: Naših je navijača manje, ali su bolji od Hajdukovih
A tko je taj Hajduk???