Željko Babić ponudio je Upravnom odboru Hrvatskog rukometnog saveza neopozivu ostavku. Ništa iznenađujuće. Doduše, tu njegovu ostavku uručit će čelnim ljudima Saveza Ivano Balić, koordinator za muški rukomet kojem je omotnicu predao Babić. Ne znamo je li je predao osobno ili poštom s obzirom na to da njih dvojica nisu baš u zadnje vrijeme bili viđeni zajedno. Uostalom, Balića nije ni bilo na Olimpijskim igrama u Riju. A trebao je biti. Možda bi onda sve to drugačije izgledalo. Željko Babić tako je drugi izbornik zaredom koji je sam odstupio, nakon što je to napravio i Slavko Goluža poslije Svjetskog prvenstva u Dohi 2015. godine. Zanimljivo je da su obojica dala ostavku nakon ispadanja u četvrtfinalu od Poljaka, prvo na Svjetskom prvenstvu, a onda i na Olimpijskim igrama. Kako je Upravni odbor ekspresno prihvatio Golužinu ostavku, isto će napraviti i s ostavkom Željka Babića koji je, između ostalog, u ostavci napisao:
Izdržao samo dva natjecanja
“Osjetio sam od početka i svog dolaska na mjesto izbornika hrvatske rukometne reprezentacije veliko nepovjerenje i sumnje u svoje sposobnosti i kompetencije, analizirala se svaka moja odluka i stavljali upitnici oko procjena, čak i od ljudi koji za to nemaju kompetencije. U takvoj neugodnoj atmosferi i okruženju osjetio sam da ne mogu kvalitetno pridonijeti u ostvarenju vlastitih ideja i zajedničkih ciljeva. Stvorena je loša klima i konfuzija oko pravog cilja (jedna medalja u četverogodišnjem ciklusu), EP u Hrvatskoj 2018. (zlatna medalja). Zbog takvih odnosa i očito mojih loših trenerskih kompetencija osjećam se jako loše, da ne kažem izdan u takvom okruženju i stanju koje vlada”, napisao je sad već bivši izbornik. Izdržao je na klupi Hrvatske dva velika natjecanja, baš kao i Josip Milković.
No, za razliku od Milkovića, Željko Babić osvojio je jednu medalju. Reprezentaciju je preuzeo u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, u trenutku kada smo se već plasirali u Poljsku. Debitirao je 29. travnja prošle godine na gostovanju kod Norvežana i izgubio sa 26:27. Na klupi je sjedio na ukupno 21 službenoj utakmici (kvalifikacije za EP, EP, kvalifikacije za OI i OI) i upisao 14 pobjeda i čak sedam poraza. Bez obzira na to što je većina rukometnih stručnjaka i navijača ostala u čudu kada je upravo on naslijedio Golužu, u početku se činilo da će Babić svojim studioznim pristupom uspjeti. On je poput Line Červara živio rukomet 24 sata. Svugdje je nosio tablet na kojem su bile brojne analize suparnika. S vremenom je taj tablet nestao, a Babić je iz utakmice u utakmicu gubio samopouzdanje. Kakav je to trener koji u najvažnijoj utakmici, u četvrtfinalu olimpijskog turnira, mirno sjedi na klupi i gleda kako mu momčad gubi..
Sreća ga pratila, pa napustila
Jasno, na kraju su mu za loše rezultate bili krivi mediji, čelnici Saveza. U redu, priznao bi nakon svakog poraza da je on isključivi krivac, a nakon svake ostvarene pobjede nije on bio zaslužan nego božanske sile. Neki bi rekli da je u dva ključna trenutka imao dvije velike sreće. Na EP-u su prvo Norvežani pobijedili Francuze i dali nam priliku, a onda smo iskoristili nevjerojatno loš dan Poljaka i pobijedili ih sa 14 razlike. A Rio ne bi ni vidjeli da u kvalifikacijama u Danskoj nije imao Ivana Stevanovića koji je u prvih dvadeset minuta imao 90 posto obranjenih lopti.
– Nisam bio cijeli dan u Savezu i ne mogu tvrditi da je Babićeva ostavka tamo i došla. Nitko mi iz ureda nije javio. Kada vidim to pismo i kada ga pročitam, onda mogu reći nešto – istaknuo je Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza.
Jeste li tražili sastanak s izbornikom ovih dana?
– Da, ali još nisam dobio odgovor. Možda dođe zajedno s ostavkom – zaključio je predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza.
kako bi rekao znanstvenik pavuna : " u Hrvatskoj je velik problem biti Hrvat i katolik". sretno ti željko i hvala za sve !!!!