Uz malo tipične balkanske drame, poput autorskog teksta srpskog premijera Aleksandra Vučića u tabloidu Telegraf u kojem tvrdi da je to najrevolucionarniji događaj u novijoj srpskoj povijesti, Srbija je otvorila prva poglavlja u pregovorima o članstvu u Europskoj uniji. Kao što je to naglasio i europarlamentarac Tonino Picula, to je dobra i važna vijest. Dobra i važna i za Srbiju, i za Hrvatsku, i za EU, i za Balkan.
Srbija je odabrala da ide putem europskih reformi i sada, kroz pregovaračka poglavlja, ima točno utvrđene tračnice po kojima se treba kretati ako želi stići do cilja. Europske vrijednosti kojima se Srbija treba približiti više nisu nešto fluidno, što slobodno struji zrakom i što svatko tumači kako hoće, već nešto precizno strukturirano kroz pregovore. Srbija je otvorila tek dva poglavlja od ukupno 35, bit će toga još, a posebno će važno biti otvaranje dvaju poglavlja (23 i 24) o vladavini prava, temeljnim slobodama, pravdi i sigurnosti.
Kad je Hrvatska pregovarala o članstvu u EU, naši su se pregovarači borili za što prije otvaranje najtežih poglavlja, ali tada je u EU prevladavao ucjenjivački stav da i otvaranje treba zaslužiti pa je naše poglavlje o pravosuđu otvoreno 2010., četiri godine nakon otvaranja prvog poglavlja u pregovorima. No, nakon što je Hrvatska ušla u članstvo, i sama Europska komisija je shvatila ono što su naši pregovarači zapravo zagovarali, pa je sada nova politika EU takva da se najteža poglavlja otvaraju među prvima i zatvaraju među posljednjima, što zemlji kandidatkinji daje dugo vremena da se dokaže rezultatima, a ne samo izmjenama zakona i akcijskim planovima. Srbija će se morati dokazivati. Osim u pravosuđu i temeljnim slobodama, ponajviše će se morati dokazivati još i u normalizaciji odnosa s Kosovom, čemu je posvećeno jedno posebno poglavlje. To je 35, zapravo majka svih poglavlja jer o napretku u njemu ovisi napredak čitavih pregovora. No važno je to što srpski premijer Aleksandar Vučić tvrdi da se Srbija ne mijenja i ne donosi teške odluke zato što netko to traži, nego zato što sami građani Srbije to žele.
Pregovaranje o članstvu Srbije dobra je vijest i za Europsku uniju jer pokazuje da, koliko god bila u krizi, EU ipak i dalje ima magnetsku privlačnost: europske države izvan EU spremne su se mijenjati nabolje kako bi se uskladile s EU i bile primljene u članstvo. Pa čak i one europske države, poput Srbije, koje su kroz povijest često tražile "svjetlost Vostoka", a ne samo Zapada. U današnjem, nanovo polariziranom svijetu između EU i Rusije stari ruski saveznik na Balkanu bira EU. Ne raskida, naravno, veze s Rusijom, jer želi graditi blago "nesvrstanu" poziciju kako bi onda tu poziciju kapitalizirala i u Bruxellesu i u Moskvi. Ali Srbija ipak bira EU.
To je dobra vijest i za Hrvatsku jer, kako je to primijetio i europarlamentarac Davor Stier, Hrvatskoj nije u interesu da trajno bude smještena na rubu EU pokraj nestabilnog susjeda. Osim toga, u pravu je Žarko Puhovski kad uporno tvrdi da Hrvatska zahvaljujući svom članstvu u EU ima prema Srbiji takvu superiornu poziciju kakvu nikad nije imala u povijesti. Umijeće je kako tu superiornost pristojno i pametno koristiti, bez pretjerivanja, napominje Puhovski. Jer iracionalno pretjerivanje, kao što smo vidjeli u slučaju premijera Zorana Milanovića koji je neuspješno pokušao ucjenjivati Srbiju zatvaranjem graničnog prijelaza Bajakovo, može naškoditi nama samima, Hrvatskoj.
Pregovaranje Srbije s EU dobro je, na kraju, i za regiju. Srpski premijer Vučić smatra da je to dobro za regiju jer svi na Balkanu "znaju da u Srbiji imaju stabilnog partnera". Tu bi, međutim, srpski premijer trebao ići korak dalje. Nije dovoljno da susjedi Srbije znaju da u Beogradu imaju partnera, ili da lideri koji danas sjede u Beogradu izražavaju žaljenje za zločine koje su počinili srpski vojnici u agresiji Srbije na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, nego bi za stvarno povijesno približavanje Srbije europskim vrijednostima bilo potrebno da netko uime Srbije jasno kaže da nikad više Srbija neće tražiti ništa izvan granica koje sada ima. Za Srbiju je važno da se opredijeli da nikad više neće pokušavati mijenjati svoje granice silom. I da to verbalizira. To bi bila zaista povijesna gesta. Tek to bi bio "najrevolucionarniji događaj u novijoj srpskoj povijesti".
>> Srbija otvorila prva poglavlja s EU, a Vučić se posvađao s kosovskim novinarom
>> Pusić: Srbija će morati preuzeti financiranje medija hrvatske manjine
Srbija bi trebala kao i Hrvatska, a tako radi i Crna Gora prvo NATO pa onda EU. Nezna se jos tkoim je preci Rusija ili EU