PAKLENI Srebro su platili debelim batinama, ali nisu ostali dužni

Srce jače od svih taktika

Balić je u ranu zoru potpisivao autograme po povratku, a navijač iza njega patentirao je novi imidž a la Petar Metličić koji se u flasterima vratio s EP-a
Foto: Goran Jakuš
28.01.2008.
u 17:48

Da su osvojili peto mjesto nitko im ne bi prigovorio ni riječi, ma da su bili i osmi opet im se ne bi moglo prigovoriti. A pakleni su se iz Norveške s Europskog prvenstva vratili sa srebrom oko vrata! Da nije bilo sudaca Huelina i Breta bilo bi možda i zlato.

Nezamislivi napori  
Čudo, pravo čudo kada se zna da ih nikad dosad ozljede nisu toliko pratile kao na toj ekspediciji na sjeveru. Dovoljno je na kraju cijele priče bilo vidjeti kapetana tog društva Petra Metličića kad je ušetao u zrakoplovnu luku u Oslu. Ratnik, ma kakav rukometaš.
U rukometu se katkad pobjeda mora platiti debelim batinama. Pakleni su bili spremni na to, premda bi bilo pogrešno pomisliti da su batine samo oni primali. Ne, nisu oni nikomu
ostali dužni.

Tek, nužda ih je natjerala da onaj svoj lepršavi stil koji rukometni poklonici diljem svijeta obožavaju, ovaj put modificiraju u nešto racionalniju verziju. Jer, da bi se uspjelo trebalo je prije svega ostati na nogama.

Zato prema tom srebru ne treba gledati kroz taktike, kroz akcije i obrambene sustave. Srebro je stiglo zbog velikog srca tog društva, koje je po mnogo čemu posebno. Kad oni nešto odluče, teško onima na drugoj strani. Pa kako su to već shvatili i ostali, često su naši rukometaši bili u neravnopravnoj borbi.

Čak 13 sudačkih pogrešaka na njihovu štetu bilo je u finalu! Ipak su i u takvom odnosu snaga osvojili medalju koja im je nedostajala u zbirci. Medalju koja ima veliku vrijednost, jer na europskom prvenstvu je koncentracija kvalitete jača negoli na turnirima za svjetsko prvenstvo i olimpijske igre, a napori su najveći jer je broj utakmica kondenziran u vrlo malo dana.

Dva dana slobodno
Otuda i toliko divljenje paklenima. U trenutku kada su bili najviše izranjavani osvojili su odličje na najtežem turniru. Normalan čovjek s ozljedama kakve oni imaju liječi se na ortopediji ili u najboljem slučaju odlazi na fizikalnu terapiju. A oni osvajaju srebro!

Od umora i rana više snage za slavlje baš i nije ostalo. Tek zadovoljstvo na tim licima, osmijeh.
I želja da bar malo budu kod kuće, među svojim najdražima. Od srijede će nastaviti u svojim klubovima. Nastavit će u tom ritmu koji toliko silno troši one najveće.

Najveći među njima, Ivano Balić, već 10. veljače bit će opet u Zagrebu. U Ligi prvaka Croatia osiguranje dočekuje Portland San Antonio.

Želite prijaviti greške?