Zahvaljujući Anamariji koja je besplatno prevela moju knjigu na engleski jezik, čitav svijet, svatko tko dođe na internet stranice Zaklade Ana Rukavina, moći će pročitati moju životnu priču.
Svatko tko se dvoumi, odagnat će svaki strah i dvojbu, jer poanta je da svatko može biti donor koštane srži, bez obzira na boju kože, vjeru, naciju, svatko ima mogućnost nekome spasiti život – ispričala nam je Zagrepčanka Ankica Begić.
Akcija Večernjaka
Svoju životnu priču, od kada je doznala da boluje od vrste leukemije, do pronalaska donora, Amerikanca, zapravo Indijanca čiji je pradjed Nijemac, pa je mogao biti donor Ankici, preko liječenja, do izlječenja, stavila je na papir. Opisala je sve što joj se događalo, od bolova, gubitka kose, zračenja, kako se osjećala, kako je sav taj proces utjecao na nju, mučnine, nadanja, temperature…
Knjiga ‘Indijanac Komanč, moj brat po krvi’ promovirana je 2013. u organizaciji Zaklade Ana Rukavina, te podijeljena svim Odjelima onkologije po hrvatskim bolnicama jer je jedinstvena, pacijenti imaju prilike pročitati što ih čeka, kako će izgledati liječenje, s kojim će se problemima i nedoumicama susresti i što je najvažnije, kako je rekla i Ankica, vidjet će da nisu sami u svemu tomu, da se to događa i drugim pacijentima.
Hrvatska verzija knjige pomogla je mnogima, na njenoj promociji bio je i predsjednik Ivo Josipović, Gaylon, Ankičin brat po krvi, došao je iz Oklahome sa suprugom, bio je tu i Mirando Mrsić, koji je u Zakladi Ana Rukavina od osnutka, a knjiga je objavljena na web stranici Zakalde Ana Rukavina.
Svjesni važnosti čitave priče, posebno ideje o dobrovoljnom darivanju matičnih stanica, karlovačko je dopisništvo Večernjaka pokrenulo akciju, zapravo potragu za prevoditeljem kako bi ova priča došla do što većeg broja čitatelja – budućih donora, ali i pacijenata.
U akciji su nam pomogli Nada Murganić, ravnateljica karlovačkog Doma za stare i nemoćne Sv. Antun, te Damir Mandić, ravnatelj karlovačke Gimnazije kojima se ideja svidjela i koji su predložili da prijevod napravi Anamarija Kasunić, profesorica engleskog jezika, nekad učenica Gimnazije.
- Mladi su ljudi odlični, oni čine velika djela, široka su srca i spremni pomoći – kazao je na početku projekta Damir Mandić. U ljeti smo pisali o tome, a sada je prijevod gotov, na web stranici zaklade Ana Rukavina, dostupan je hrvatskom i svjetskom registru donora koštane srži, jer stranica Zaklade ima i englesku verziju.
Priča je ‘puštena’ u svijet zahvaljujući Anamariji. Puno veći broj čitatelja čut će za priču koja je mnogima u hrvatskoj pomogla.
- I Gaylon mi je rekao da jedva čeka da pročita moju knjigu, da napokon dozna kako sam se osjećala, što sam proživljavala tijekom liječenja. I on je zahvalan Anamariji, jer, kako je i sam rekao, u Americi nitko takav posao ne bi odradio besplatno.
Naime, moja originalna knjiga nadopunjena je nastavkom, napisala sam još 50-ak stranica o svom susretu s Gaylonom, pisala sam o akciji Večernjaka, ali i o Anamariji, koja je napravila veliku stvar.
Raspitala sam se, prevesti oko 200-tinjak stranica teksta, nadopuniti je slikama, lektorirati sve, grafički to uklopiti, što je Anamarija sev sama odradila, stajalo bi oko 3.000 eura. Stoga je njen doprinos Zakladi nemjerljiv - dodala je Ankica Begić.
Skromna prevoditeljica
No, skromna Anamarija Kasunić kaže kako je odmah prihvatila ideju.
- Ovo je moj doprinos, na ovaj se način ja borim za nečiji život. Kako je, nažalost, u mojoj obitelji bilo dosta oboljelih od karcinoma, znam kroz što oboljeli prolaze. Ukoliko će engleska verzija knjige doprinijeti da se nekome spasi život, pomoći oboljelima da se lakše nose s tegobama koje ih očekuju, bit ću sretna, to je dovoljna plaća – kazala nam je Anamarija.
Svaka cast beba!