Napokon se pojavila teoretska naznaka da će Zagrepčani plaćati zbrinjavanje otpada upravo onoliko koliko ga proizvedu. No na prvom je koraku zapelo – ne može biti baš prema propisima, ne može biti pošteno. Pa kako isti propisi drugdje mogu biti realizirani, a baš u Zagrebu ne mogu? Problem je odrediti zakup volumena kante koje će plaćati pojedino kućanstvo jer se ne zna koliko je članova u kućanstvu (da se, primjerice, pita predstavnike suvlasnika?).
Po kojoj logici jedno kućanstvo kontinuirano proizvodi jednaku količinu otpada svaki dan da bi stalno plaćao jednaku cijenu otpada “po količini”. Nije li Čistoća mogla, primjerice, umjesto zakupa kontejnera uvesti vrećice te bi njihovim otkupom građani plaćali zbrinjavanje otpada? Ne bi bilo dvojbi koliko je tko vrećica napunio.
Ovako će netko kontejner puniti nauštrb susjeda. Ne bi bilo loše da je Čistoća, istodobno s uvođenjem novog načina obračuna (ovog nepoštenog ili nekog primjerenijeg), donijela kante za odvojeno prikupljanje otpada. Tako bi se građani, prije nego ispune svoj prostor u kontejneru, mogli riješiti otpada koji može dalje poslužiti kao sirovina, čime bi im “stan” u kontejneru, a time i “stanarina” bili znatno manji.
