Nakon dugogodišnje vladavine Stjepana Zoretića, novo lice na
čelu ozaljskog HDZ-a je Stjepan Basar. Upravo Basara i ozaljske
hadezeovce očekuje vjerojatno najzahtjevniji zadatak na predstojećim
lokalnim izborima, jer nakon sklapanja koalicije s HSS-om očekuje se da
će se upravo u Ozlju voditi najveća bitka za dolazak na vlast i, nadaju
se u toj stranci, smjenu SDP-a, koji je na vlasti osam godina.
Tko je zapravo Stjepan
Basar, kako biste se predstavili onima koji vas još ne
poznaju?
– Otac sam četvero djece. Mogu reći i vječiti student. Sa 49
godina još sam apsolvent na Fakultetu strojarstva u Zagrebu.
Predsjednik sam ozaljskog HDZ-a, predsjednik NK Ozalj, predsjednik
DVD-a Ozalj, gradski vijećnik, sportaš, vatrogasac... Ima
toga dosta. Sa 22 godine počeo sam raditi i zapostavio studij
strojarstva. Međutim, cijeli sam život radio upravo u toj struci,
inženjerske poslove. Od slovenskog Novolesa, preko
zaprešićke Montkemije, skupljao sam iskustva koja su prije
desetak godina dovela do ideje o otvaranju vlastite tvornice za
proizvodnju kupaonske galanterije. Zajedno s prijateljem i partnerom
osnovali smo Aquaestil. Danas poslujemo na tri lokacije u Hrvatskoj: u
Dugoj Resi, Ozlju i Našicama.
S Aquaestilom ste
stvorili prepoznatljiv brand koji je prerastao granice Karlovačke
županije, pa i Hrvatske?
– Cilj je bio stvoriti proizvod prepoznatljive i pouzdane
kvalitete i dizajna. Ideja se rodila iz potrebe, još
devedesetih godina. Većina nas s područja Ozlja i ozaljskog kraja do
tada je radila u Sloveniji. S početkom raspada Jugoslavije počeli su i
naši problemi, i to s dobivanjem radnih dozvola. Onda smo
odlučili nastaviti raditi u Hrvatskoj. Danas, nakon deset godina od
pokretanja vlastitog posla, mogu reći da smo zadovoljni
širenjem tržišta. U ovom trenutku oko 50 posto
svega proizvedenog izvozimo u Europu, a uskoro ćemo se
proširiti i u Ameriku. U tijeku su razgovori o opremanju
brodova. Godišnje iz naših pogona, u kojima je
zaposleno 180 radnika, iziđe oko 100.000 proizvoda.
Kako ste se
našli u politici, barem što se tiče izlaska u
prvi plan neposredno prije skorašnjih lokalnih izbora?
– U politici sam oduvijek, ali pomalo. Još u doba
omladinskih organizacija u bivšoj državi i bivšem
sustavu. Bio sam u jednom mandatu član ozaljske omladinske
organizacije, ali i u predsjedništvu ondašnje
republičke omladine. Zaduženje mi je bilo širiti međudržavnu
suradnju. Naravno, radilo se o suradnji s državama u istočnom bloku,
koje nikada nisam posjetio. Pokretali smo i neki list, organizirali
razne sportske igre. Uvijek sam bio volonter. Od početka devedesetih
godina do 1995. sudjelovao sam u Domovinskom ratu, politika je pala u
drugi plan. Od 1995. godine, odmah nakon rata, postao sam članom HDZ-a.
Vidite li sebe kao
budućeg gradonačelnika Ozlja? Stranka još nije
izašla s kandidatom, očekujete li da ćete to biti vi, s
obzirom na čelno mjesto u gradskom ogranku?
– Tu temu u stranci još nismo do kraja definirali.
Razgovaralo se, ali još nema konačne odluke. Bit će na
vrijeme. Mislim, bilo bi logično da se kandidiram. Ne bojim se toga
posla iako, kada sagledam sve svoje obveze, nešto će morati
patiti uhvatim li se toga posla. Meni neće biti nikakav problem ne
budem li gradonačelnik, odnosno ako tu kandidaturu i obvezu preuzme
netko drugi iz stranke.
Postanete li prvim
čovjekom Ozlja, što biste prvo učinili? Što
smatrate gorućim problemima u vašoj sredini?
– Okupio bih tim ljudi iz raznih političkih stranaka, ali
prije svega tim stručnih ljudi. Ne bih njegovao kult ličnosti, već bih
se sve baziralo na dogovoru i suradnji. Ljudi danas općenito u politiku
previše ulaze isključivo radi vlastitog sitnog interesa. To
je ono što bih svakako želio promijeniti. U ozaljskom HDZ-u
dobra je klima, a želja je da nam se priključi što
više mladih ljudi. Uostalom, na potpisivanju sporazuma o
političkoj suradnji s HSS-om najavio sam da mi u HDZ-u očekujemo da će
nam se u oživljavanju Ozlja pridružiti i ostale stranke. Ipak,
prioritet je okupiti za istim stolom prije svega stručnjake kojima je
boljitak grada na prvom mjestu. Primjer da se na ovaj
“moj” način može dobro raditi jest kvalitetan rad
Nogometnog kluba Zrinski Ozalj. Tamo smo se svi našli, bez
obzira na stranačku pripadnost. Rasporedili smo obveze i sve je
organizirano vrhunski, od rada s limačima do veterana, i rezultati nisu
izostali.
Kakva je vaša
vizija grada Ozlja u sljedećem razdoblju?
– Vidim ga doista kao grad u kojem je zaustavljena
višegodišnja devastacija svega što ima
gradska obilježja. Kao gospodarstveniku privatno i kao gradonačelniku
to bi mi bio prioritet, taj sektor. Danas su gospodarstvenici, osobito
mali i srednji poduzetnici, u Ozlju prepušteni sami sebi. Ne
postoji vizija razvoja, nema kontinuiteta, nema zajedničkog planiranja
ni komunikacije. Naš je plan okupiti ih sve zajedno i
vidjeti što se može poboljšati ili promijeniti.
To neće biti moguće preko noći, već korak po korak. Otvaranje radnih
mjesta je prioritet. Već sam to govorio - ljudi u Ozlju su vrlo
vrijedni, žele i znaju raditi, samo im treba poticaj. Smanjivanje
poreza, uvođenje raznih olakšica, sve je to na tome tragu, a
ne ih maksimalno opteretiti. Kako u gospodarstvu, tako je i u turizmu.
Ozalj ima puno za ponuditi, a u ovom trenutku nismo ništa od
tih potencijala iskoristili. Nije pokrenut nijedan važan projekt u
turizmu. Prestigle su nas i neke daleko manje i siromašnije
općine. Osobito kad se radi o povlačenju novca iz pretpristupnih
fondova iz EU.
Po vašoj
ocjeni, što je najveća pogreška aktualne vlasti?
– Prije svega moram reći da ne želim stalno ukazivati na tuđe
pogreške. Dugo godina upravo je HDZ bio dežurni krivac za
sve što ne valja u gradu. Nakon osam godina SDP-ova mandata
puno je toga što nije dobro odrađeno. Sve to zamara ljude, a
i nije stil koji bih želio njegovati. Želim afirmirati stvari, a ne
živjeti na bazi tuđih pogrešaka. No, ne mogu ne reći da je
devastacija dugotrajne gradske imovine najveća pogreška ove,
aktualne vlasti. Dugoročna imovina prodajom je pretvorena u kratkoročnu
imovinu. Ta rasprodaja je nešto što si
gradonačelnica Biserka Vranić nije smjela dopustiti. Na primjer, jedan
od tih loših poteza je prodaja dvorca Zorkovac. Iako se
tvrdi da je postignuta najbolja moguća cijena, dvije godine otkako je
prodan u objektu nije napravljeno gotovo ništa. Najavljivalo
se uređenje ugostiteljskog objekta, bazena i ne znam čega sve ne. To
nije dobro gospodarenje gradskom imovinom. Danas su se doveli u
situaciju da više nemaju što rasprodati. Biti
dobar menadžer znači povećavati tu trajnu imovinu, a ne obrnuto.
Problem Poslovne zone Lug već je poznat svima. Od nesagrađene pristupne
ceste, neuređenih prometnica unutar zone itd. Svake se godine obećava
jedno te isto i izdvaja se novac, a u zoni Lug nikakvih pomaka nabolje.
Tu je problem pročistača vode, projekt koji punih deset godina nije
priveden kraju, a fekalije se i dalje izlijevaju u Kupu.
S druge strane,
što biste od postignuća aktualne vlasti posebno pohvalili?
– Vrtić je projekt koji treba pohvaliti. Za ove vlasti je
uređen i zaista je jedan od najljepših i najmodernijih
vrtića u županiji. Uz to, naši ljudi plaćaju i najnižu
cijenu usluge. Ne mogu ne pohvaliti i projekt Parka prirode, odnosno to
što su Gorjanci ušli u granice Parka prirode
Žumberak. Tu su i neki pohvalni komunalni projekti, pritom mislim na
asfaltiranje prometnica u mjesnim odborima. Ne bi bilo fer ne pohvaliti
ono što je dobro odrađeno, a toga je bilo. Ipak, moglo se i
daleko više i bolje.