Ne mogu si pomoći premda bi nekad bilo bolje prešutjeti izjave potpredsjednika Vlade Branka Grčića jer se s njim nikad ne zna što je zapravo rekao. Ali, danima se grizem jer sam jedan od kolumnista koji su se prošli tjedan dana izredali na Grčiću, a nisu mu se javno ispričali.
Moralno tešku situaciju otežava činjenica, premda ispriku ne traži sam Grčić ili njegov odvjetnik, što na isprici inzistira kolega iz Novog lista čija kolumna već u naslovu ne ostavlja mjesta nikakvim dvojbama: "Grčić žrtva kolumnističkih laži". Osobito je otegotno što su kolumnisti Grčiću učinili "ozbiljnu političku štetu" ni tri mjeseca prije parlamentarnih izbora. Kolumnisti i oporba izrugivali su se s Grčićem pouzdavši se u izvješća s njegova motivacijskog skupa prema kojima je pozvao građane da troše novac koji su čuvali sa strane pa sam ga i sam usporedio s Marijom Antoanetom, kojoj se uzgred navodno isto pogrešno pripisuje da je narodu rekla da jede kolače ako nema kruha. I Grčić je doživio sličnu sudbinu. Doduše, tek je treći dan demantirao da je pozvao građane da troše ušteđeno, već je, komentirajući HNB-ov indeks potrošačkog pouzdanja koji je na najvećoj razini od kada je krize, rekao: "Hrvatska ide naprijed! I sad građani osjećaju da možda i neke kune koje su prije stavljali sa strane mogu početi lagano trošiti i povećati kvalitetu svog života. I to je ono što se lagano prepoznaje."
Kao što se vidi, golema je razlika: Grčić nije poticao puk da troši ušteđeno, već je samo interpretirao brojke koje govore o osjećaju građana – da sada mogu trošiti ušteđeno. Sad mi je kao pokajniku puno lakše nakon javnog priznanja koje će, nadam se, umanjiti Grčićevu "ozbiljnu političku štetu" kojoj sam pridonio. Uistinu bi bila velika šteta da još četiri godine mediji budu bez takvog izvora inspiracije, a da i ne govorimo o društvenoj šteti da ostanemo bez takvog motivacijskog eksperta koji je i, kad bi nam bilo sve gore, uvijek u brojkama nalazio argumente za uvjeravanje kako živimo sve bolje.
Premda, ako se nekim čudom i dogodi da Grčić još četiri godine bude radio isti posao, morao bi poraditi na komunikaciji bez obzira na to tko je za to odgovoran. Prečesto mu se događa da je pogrešno shvaćen. Tako su ga nakon objave presude suca Radovana Dobronića 2013. napali udruga Franak i još neke nevladine udruge, pa i potpisnik ovih redaka, zbog pritiska na sudstvo jer je nakon sastanka s bankarima o situaciji u kojoj su se našli, rekao: "To nam ne može ići u prilog, posebno u situaciji kada je dostupnost kredita jedan od ključnih aspekata za oporavak gospodarstva", te je dodao kako Vlada ne želi da se na bilo koji način destabilizira financijski sustav. Grčić je i tada reagirao kako su mediji propustili navesti da je odbio komentirati presudu. I, kako mu sada vjerovati da je uistinu neki dan rekao – najavljujući rješenje slučaja "Franak" nalik onomu koje je predlagao sudac Dobronić – da ih neće pokolebati ni pismo bankarskih majki jer je "ustavno pravo Vlade da štiti poziciju svojih građana, pa i u odnosu na banke". Kako biti siguran da Grčić neće, kad mu bude odgovaralo, demantirati da je ni tri mjeseca prije izbora, zajedno s Borisom Lalovcem, unoseći se stranim bankarskim majkama u lice, vikao: "U boj, u boj, za narod svoj!" I da nakon više od tri godine vladavine nije najavio kako Vlada sada kreće u borbu za one hrvatske građane koji nemaju posao i plaću, jasno je da uz takvu "integracijsku politiku" Hrvatska nema potrebe, poput Mađara, graditi zidove.
>> Branko Grčić naša je verzija Marije Antoanete
>> Grčić odgovorio HDZ-u: Definitivno se manipulira s podacima
je, on najbolje podiže barikade, a barikade se ruše samo silom!