Toga četvrtka kasno poslijepodne, neugodna prosinačka kiša nije se
zaustavljala. Zagrebački promet bio je u uobičajenom kolapsu. Da bi se
automobilom probio kroz grad do Zagrebačke škole ekonomije i
menagementa na vrhu Jordanovca, trebalo je dvostruko više vremena nego
inače. Njega to nije odvratilo od nauma da dođe poslušati jedno
predavanje. Dapače, zauzeo je mjesto u prvom redu predavaonice u kojoj
su glavninu auditorija činili studenti postdiplomskih studija. Kad je
pak “lekcija” bila završena, prvi je krenuo s pitanjima. Takav je bio
dr. Ante Čičin-Šain.
Iako je još u “ono vrijeme” stekao doktorat u Heidelbergu, iako su
ostali skidali kapu njegovom znanju i intelektualnom integritetu, on
sam je zadržao iskreni interes za to što imaju reći drugi. U konkretnom
slučaju, zanimalo ga je što će o političkim posljedicama sadašnje
financijske krize reći mladi politolog sa Sveučilišta u Berkeleyju.
“I zašto nitko otvoreno ne kaže Amerikancima – zabrljali ste preko
svake mjere”, komentirao je nakon te seanse naš profesor i prvi
guverner središnje banke u samostalnoj Hrvatskoj. Silno ga je ljutilo
što je najmoćnija ekonomija svijeta dopustila da ugrozi sebe i ostatak
globusa. Ali istodobno je bio uvjeren da posljedice krize neće biti
onako tragične kakvima ih neki opisuju.
I toga četvrtka predvečer, kad je potegao na vrh zagrebačkog brda da bi
poslušao mladog politologa, bio je to tipični dr. Ante Čičin-Šain.
Okrenut ljudima oko sebe, zainteresiran za svakog zanimljivog
sugovornika i za svaku zanimljivu riječ.
S tom osobinom, do
savršenstva je razvio socijalnu vještinu koja se na ovom prostoru
rijetko susreće.
Imao je talent za prepoznavanje i vrijednih ljudi. A i talent za
njihovo međusobno povezivanje. Bio je majstor društvenog umrežavanja i
onda kad nije bilo interneta i facebooka. Dok se danas to najčešće radi
zbog samopromocije ili unapređivanja vlastite karijere, u njegovu se
slučaju taj motiv mogao potpuno isključiti.
Svojedobno, vidjevši kako premijer i vlada oskudijevaju s ekonomskom
ekspertizom, uspio je za izradu strateškog razvojnog okvira animirati
dr. Dubravka Mihaljeka, jednog od najboljih hrvatskih ekonomista.
Mihaljekovo znanje koristile su mnoge druge države, pa bi dobro došlo i
Hrvatskoj, mislio je Čičin-Šain i povezao ga s tadašnjom političkom
elitom. Aranžman, na žalost, nije uspio, ne krivnjom Čičin-Šaina ili
Mihaljeka, iako bi Hrvatska danas možda bila u manjim problemima nego
što jest. No, njegovo je uvijek bilo da sam pokuša nešto učiniti.
Od dr. Čičin-Šaina se, dakle, moglo naučiti da i veliki znalac mora
biti otvoren za znanja drugih.
Moglo se naučiti koliko su važni društveni kontakti i koliko ih se lako
sklapa kad se to čini iz srčanosti.
A moglo se naučiti i kako se radi u timu.
Sjećam se kako je to izgledalo kad je postao prvi hrvatski veleposlanik
pri Europskoj uniji (šef stalne misije) i osnivao ambasadu. Bilo je to
usred rata. Hrvatska bez simpatija u svijetu i bez novca u državnoj
blagajni. Dr. Čičin-Šain postaje njen diplomatski predstavnik u
Bruxellesu, gdje većina stranih veleposlanika ne želi imati nikakva
posla s hrvatskim diplomatima, osim da bi se Tuđmanu prenijele kritike
i negodovanja.
Hrvatska misija u Bruxellesu tih je godina bila smještena u običnom,
omanjem stanu. Njegova Ekselencija ambasador nema svoj radni prostor,
već sjedi u istoj sobi s nekoliko mladih suradnika, kao sa sebi
jednakima, a tako se i prema njima ophodi. Pročitao bi dio svog
izvještaja i pitao mladce oko sebe, je li to OK, imate li neku bolju
ideju? Sasvim suprotno, dakle, od šefa koji gradi autoritet na
strahovladi i strogoj hijerarhiji.
S takvim je pristupom uspijevao i kao guverner centralne banke koji je
proveo monetarno osamostaljenje, i kasnije kao ‘ratni’ diplomat u
Bruxellesu i Londonu…
Od dr. Čičin-Šaina se moglo učiti o ekonomiji, o politici i
diplomaciji, ali i puno više od toga.
BEZ KRINKE
Što se učilo od dr. Čičin-Šaina
