U dane bez velikih događaja glavna je zabava bruxelleskih dopisnika
"igra s imenima". Naime, u Ujedinjenom Kraljevstvu ratifikacija
Lisabonskoga ugovora gotovo je dovršena, pa se smanjuju izgledi da ga
Irci na referendumu odbace, pogotovo ako ih Angela Merkel i Nicolas
Sarkozy uvjere da neće ostati bez poljoprivrednih potpora. Ne budu li
ga češki i njemački ustavni sud predugo razmatrali, na snagu bi stupio
1. siječnja 2009., pa do tada treba odlučiti tko će popuniti dva nova
položaja: predsjednika Europskoga vijeća i visokoga predstavnika Unije
za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Potonji položaj u zlosretnome se Ustavu EU nazivao "ministrom vanjskih
poslova", ali je, na inzistiranje Londona, naziv promijenjen, iako je
opis posla ostao. Ujedinit će dužnosti visokoga predstavnika za
zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU, što već godinama obnaša
Javier Solana, te europskoga povjerenika za vanjske odnose. "Super
Solana" bit će i potpredsjednik Europske komisije i predsjedatelj
glavne formacije Vijeća EU, ministarskoga Vijeća za opće poslove i
vanjske odnose.
No, prije nego što se odluči tko će popuniti koji položaj, treba jasno
odrediti opis radnoga mjesta predsjednika EV hoće li samo
sazivati i voditi sastanke šefova država ili vlada, ili će imati
odlučnu ulogu u određivanju njihova dnevnoga reda? Hoće li biti
izjednačen s ostalom dvojicom predsjednika, EK i Europskoga parlamenta,
ili će biti ponešto iznad njih, pa će mu i plaća biti makar za euro
viša? Hoće li on ili "super Solana" predstavljati Uniju pred trećim
zemljama i međunarodnim organizacijama?
Rješenje tih, kao i drugih "tehničkih" pojedinosti koje su u
Lisabonskom ugovoru nedovoljno razjašnjene, zadatak je slovenskog
Predsjedništva EU. Izvori njemačke vlade drže, međutim, da će Slovenci
do kraja svoga mandata možda tek sastaviti "popis pitanja, na koje ćemo
odgovore morati zajedno dati".
Nijemci ne žele još govoriti o osobama "jer treba prvo točno odrediti
dužnosti, pa ustanoviti tko ima najbolje kvalifikacije". Merkelova,
koju se spominjalo kao moguću buduću predsjednicu EV, ne pokazuje
nikakvu želju da berlinsku fotelju zamijeni bruxelleskom. No, za
razliku od nekih članica koje na predsjedničkome mjestu ne žele čovjeka
iz zemlje koja ne provodi sve zajedničke politike, tj. Tonyja
Blaira gura ga Sarkozy Nijemci kažu da je "svih 27 zemalja
članica EU ravnopravno".
I kršćanskodemokratski i socijaldemokratski čelnici ističu, međutim, da
postoji i politički kriterij, tj. da ključne položaje treba podijeliti
među konzervativcima i socijalistima.
U EP-u je Europska pučka stranka najjača, pa bi konzervativcima pripala
dva, a socijalistima jedno mjesto. Predsjednik EK Jose Manuel Durao
Barroso je pučanin; mandat mu istječe na jesen 2009., a pučani se ni u
idućem mandatu ne želi odreći toga najmoćnijega položaja u EU. Hoće li
socijalist Solana, kako se najavljuje, u prvom 2,5-godišnjem mandatu
obnašati dužnost "super Solane"? Tada bi konzervativcima pripalo i
mjesto predsjednika EV. To isključuje socijalista Blaira, pa bi tu
dužnost mogao popuniti luksemburški premijer Jean-Claude Juncker; moglo
bi se, dakle, kao i pri posljednjemu izboru pape, dogoditi da, na opće
iznenađenje, izaberu čovjeka na kojega bi se svi kladili.
No, niti je jednadžba već postavljena pitanje je treba li u nju
uključiti i položaj predsjednika EP-a niti su kandidature
istaknute. Njemački vladini izvori kažu da će igra s imenima potrajati
do prosinca.
EUROZOV
Super Solana
