Sve što bi od malih proizvoda moglo imati iole hrvatski štih, u nas je
uobičajeno zvati suvenirom. Umijemo li mi proizvesti išta drugo
do suvenira? Hrvatska je po tome postala jedna velika
suvenirnica: sve suvenir do suvenira.
Čipka i šlinga sa stoljetnim predloškom i neki pačvork po žurnalskoj
mustri. Keramika lončarska konfekcijska, ali izvorna i umjetnička, ali
i originalna,"handmade". Svega i svačega, ali se barem može
nositi preko granica, za razliku od jestvina što ih nudimo kao
suvenire. Uglavnom mile, ali ipak na crno i sivo. Liker lokalni, pa još
lokalniji, sličan nekakvom prekojadranskom.
Kolačići običajni s voćem i maslinovim uljem. Često vrhunske prijevare,
sve po sitno, jer nema u nas bez uvoznoga ni izdaleka ni toliko
maslinova ulja, a kamoli extra vergine ili djevičanskoga. Država je
poticala sadnju maslina, ali bez osmišljene prerade, strategije na dugi
rok, nastupa ni sajmovima i proštenjima nego na svjetskome tržištu.
Zbijamo šale kako njih osmorica bit će pod maslinom
ispod glasa pjevaju kako je maslina neobrana em pjevaju, em
osmorica u klapi, a maslina i dalje neobrana a o južnome nam se
voću ne isplati čak ni pjevati. Rogaču, koji raste uokolo, otkupna je
cijena, tvrde, toliko mala da se nitko neće verati za njegovim
mahunama.
Ne isplati se nama ni nar, ni limun, ni ovo ni ono. Ako netko nasadi
kakvu stranjsku modu, trend, pa nam neka kultura udari u glavu da
kratko pomahnitamo za njom sve dok nas ponovno po glavi ne udari
hiperprodukcija i besmisao neosmišljenoga, možda se sjetimo da bismo
mogli proizvesti nešto jednostavno i za vlastitu potrošnju. Dobro a
jeftino. Dostupno. Pouzdano i količinom i kvalitetom.
Rado bih kušala nešto što bez pretenzije strance i nas ne uvjerava u
svjetski primat, u to da taj suvenir moramo kupiti za doma a da ga doma
možemo i ponijeti te uživati u njemu. Dosadilo mi to prehrvatsko i
prezdravo što obično ne dotraje putem do doma.
Možda mu autocesta skrativši put produlji trajnost. Sentimentalno,
istina, ima nemjerljivu vrijednost, pa ga baš zato i ne valja tržiti u
ovakvo bescjenje. U suvenir ničega, ni nalik čak ni limenci
čistoga hrvatskoga zraka.
VRT ZEMALJSKI