Jeste li primijetili u nedavnoj hrvatskoj izbornoj kampanji da je neki
od kandidata za premijersko mjesto ili Sabor plakao? Od sreće ili od
radosti! Mislim da takav slučaj u nas nije zabilježen, ili ga izborni
magovi i kreatori ponašanja hrvatskih političara još uvijek ne drže
potrebnim, jer ne vjeruju da može pomoći na putu do glasačkih srca.
U Americi ovog tjedna ne prestaju razgovori o suzama koje je Hillary
Clinton pustila prije stranačkih izbora u New Hampshiru.
Analitičari, a posebno mediji najavljivali su težak poraz bivše prve
dame od crnoputog Baracka Obame pa su Hillary ismijavali po
naslovnicama tiražnih glasila; a onda se pokazalo da su pogriješili,
jer Amerika voli suze i emocionalni govor.
Hillary nije zaplakala u javnosti ni kad je njezin suprug priznao da je
u Ovalnom uredu ljubovao s Monicom i kad je cijeli svijet ismijavao
njihovu bračnu aferu, ali nakon što je u predizbornim utrkama demokrata
u Iowi izgubila od političkog tsunamija kako nazivaju Obamu, njezina je
sigurnost popustila, strah od poraza i poniženja prevladao je i
pokazala je zasuzivši da je ljudsko biće, satkano ne samo od velikog
broja pametnih moždanih stanica nego i od osjećaja koje također treba
imati netko tko želi sjesti u predsjedničku fotelju.
Ne znam hoće li Hillaryine suze postati novi stil u predizbornim
utrkama širom svijeta, ali ne bih se čudila da ih preuzme netko
“originalan” u Hrvatskoj, gdje se plagira svako američko ponašanje.
Mnogi naime ne vjeruju da je Hillary iskreno zaplakala, nego tvrde da
je to isplanirano u njezinu izbornom taboru.
Ne bih se čudila da je gospođa koja je postavila pitanje o tome kako se
Clintonica priprema svaki dan za izbore i kako to izdrži bila maneken
njezina stožera, te će uskoro za ekskluzivnu dolarsku svotu progovoriti
kako je bila “američka Jadranka Puž”! S druge strane poznajući
financijske zalihe Hillary i Billa te umijeće u političkim igrama,
vjerujem da su oni takve rizičnosti predvidjeli i pošteno nagradili
znatiželjnu američku umirovljenicu.
Na scenu se nakon New Hampshira vratio i republikanac John McCain,
vijetnamski veteran. Mnogi su složni da je inteligentan, pošten i
rodoljuban, ali ima 71 godinu i to je za mladošću opsjednutom nacijom
duboka starost za Ovalni ured. U Hrvatskoj zrele godine nikad nisu bile
problem za političare, kod nas je važnije iskustvo, što pokazuje i
slučaj Luke Bebića koji je po broju godina sposobniji od Vladimira
Šeksa. Tim se načelom vodi i Hillary Clinton koja naglašava kako je
iskusnija, mudrija i politici primjerenija sa 61 nego Barack Obama sa
45 godina.
Ipak ima jedan važan detalj po kojem su građani u Hrvatskoj u prednosti
pred Amerikancima tijekom predizbornih kampanja. Kod nas sve ide brže.
Da, mi smo svi već umorni od predugog sastavljanja vlade te onih
prethodnih nekoliko tjedana dosadne kampanje, a ovdje to traje ni više
ni manje nego dvije godine.
Cijelu 2007. slušali smo tko bi mogao u utrku za Bijelu kuću i saznali
sve što želimo i ne želimo znati o kandidatima, a sad slijedi cijela
2008. ispunjena svakodnevnim medijskim bombardiranjem o budućem
predsjedniku. Koliko ovdje treba vremena da shvate tko će ih voditi,
dok mi to u Hrvatskoj često znamo i bez izbora? Nakon kojih puštamo
suze!
POGLED S MAHATTANA
